Bosanski franjevac, teolog i publicist Drago Bojić u emisiji Razgovor s razlogom HRT-a analizirao je zašto smatra da je nacionalizam nespojiv sa kršćanstvom, kako je etničko postalo važnije od etičkog i zašto se pojedinci ne bi smjeli odricati vlastitog dostojanstva i slobode.

Bojić je govorio i o ulozi vjerskih zajednica u procesu pomirenja, položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini te odnosu Hrvatske prema njima.

Upozorio je da su danas identitarne politike ponovo u centru zbivanja, zbog čega ispašta moral.

- Kada vi, primjera radi, u mojoj domovini Bosni i Hercegovini etničko stavite iznad etičkoga, tada se može događati sve ono što se i događa kroz ovih trideset i nešto godina. Ljudi praktično gotovo da to prihvataju kao neko normalno stanje, i korupciju i kriminal i prevare i iskorištavanje općeg dobra - smatra Bojić.

Ističe da takve stavove danas zastupaju i obrazovani intelektualci kojima se pitanje pravde svodi na to ko ima moć. Zato su, prema njegovom mišljenju, moralna i etička pitanja ključna.

- U našim društvima veliki broj ljudi izjašnjava se vjernicima. I onda je stvarno potpuno opravdano pitanje kako je moguće da ti ljudi, koji tako lako i rado u javnosti operiraju Božijim imenom i paradiraju sa svojom religioznošću, pritom u potpunosti zanemare etički dio svoje vlastite vjerske tradicije - naglašava Bojić.

Objašnjava da se radi o vjerničkoj hipokriziji, koju teologija naziva "praktičnim ateizmom", gdje ljudi prihvataju običaje, ali u praksi poništavaju vrijednosti vlastite vjere.

Bojić ističe da su najbolje one zajednice koje su stalno kritične prema sebi, koje se racionalno suočavaju s prošlošću i kolektivnom odgovornošću.

Kvaliteta zajednice, dodaje, očituje se i u odnosu prema najslabijima i marginaliziranima, kao i prema strancima.

- Ako se strani radnici koji su došli u Hrvatsku osjećaju prihvaćeno, to bi onda bio znak da je to društvo zdravo. Ali ako neko od tih radnika strahuje za svoj život, ako se plaši da bi ga neko mogao negdje uvrijediti, to onda nije dobro - kaže Bojić.

U društvima poput bosanskohercegovačkog, svako o sebi misli najbolje i upire prstom u druge, a niko ne želi započeti proces katarze.

- Logori koji su bili u tzv. Herceg-Bosni zastrašujuća su sramota Hrvata katolika. Svaka druga mjesta gdje su počinjeni zločini koje su učinili pripadnici našeg naroda, to je naša najveća sramota. Tako bi trebalo razmišljati i na drugim stranama čiji su pripadnici također učinili zlodjela - poručuje Bojić.

Smatra da bi bilo ljekovito da svaka zajednica obilježava stradanja drugih za koje su odgovorni njeni članovi.

- To znači da Katolička crkva obilježava Ahmiće, da Islamska zajednica to čini u mjestima stradanja gdje je Armija BiH počinila zločine, da Srpska pravoslavna crkva ide u Srebrenicu i Prijedor. Svjestan sam da je to, barem u sadašnjoj situaciji, nezamislivo - kaže Bojić.

Bojić navodi da se politikom Franje Tuđmana krajem 1980-ih i 1990-ih u ime zamišljenog integralnog hrvatstva poništavala specifičnost Hrvata u BiH, a taj su narativ prihvatili i njihovi politički vođe.

- I sad imate jednu jako problematičnu situaciju da ljudi koji su rođeni u ovoj zemlji, čiji su preci tu živjeli stoljećima, pristaju na to da su dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. I pri tome također pristaju i žele da im je Hrvatska matična domovina - napominje Bojić.

Naglašava da je identitet bosanskih Hrvata snažno obilježen Bosnom i Hercegovinom.

- Mislim da je to, nažalost, završen proces i da su ljudi svojevoljno pristali biti dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. Ja na to ne pristajem - kaže Bojić.

Smatra da bi za Hrvate u BiH bilo važno da ponovo pronađu vlastito dostojanstvo.

Komentirajući saborske rezolucije i česta spominjanja položaja Hrvata u BiH od strane hrvatskih političara, Bojić kaže kako od toga nije bilo niti će biti koristi.

Prema njegovu mišljenju, odnos Hrvatske treba biti saradnja, a ne paternalizam.

- Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju postati samostalni, izaći iz te vječne političke adolescencije i nepunoljetnosti, da se ne mora stalno ići po mišljenje u Zagreb - smatra Bojić.

Zbog svojih stavova Drago Bojić je 2013. smijenjen s mjesta predavača na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavnog urednika Svjetla riječi.

- Kada pojedinac u javnosti iznese svoje mišljenje, mora računati s tim da će se suočiti i s neslaganjem, ponekad i s rizicima. Imamo i javni linč u našim društvima, ali ipak mislim da nema ništa ljepše i teško da ima bolji osjećaj nego kad zakoračite svojim putem, kao slobodan čovjek kojeg niko ne može uvjetovati i ucjenjivati - rekao je Bojić te dodao:

- Mislim da mnogi naši ljudi na ovim prostorima olako odustaju od svoje slobode, od svoga vlastitoga dostojanstva i zato vrlo često slijede politike ili matrice mišljenja koje ih sve više i sve dublje zarobljavaju u neslobodu.