U nalazu i mišljenju vještaka elektrostruke je naveden uzrok požara u Domu penzionera u Tuzli u kojem je poginulo 15 oosba. Nastao je kao posljedica kratkog spoja na provodnicima priključnog kabla radioprijemnika, koji je u vrijeme nastanka požara bio priključen u utikač, stisnut između madraca na krevetu, zida i metalnog dijela kreveta u sobi jednog od štićenika Doma penzionera Tuzla. Osnovni uzrok je prvo mehaničko, a zatim i termičko opterećenje kabla, saopćilo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona. 

Od posljedica požara je poginulo 15 osoba, a povrijeđeno je više od 30 osoba. Obdukcije tijela dvije žene koje su preminule sinoć će biti urađene u skorije vrijeme.

Dodaju kako će istraga će biti opsežna i detaljna.

Ovaj slučaj nezapamćene tragedije u Tuzli podsjetio nas je na to da reagujemo "tek kad se nešto desi", a mjera prevencije nema. 

O tome koliko se poštuju propisane mjere, razgovarali smo sa komandantom Specijalne vatrogasne jedinice u Sarajevu Kemalom Cacanom.

- Nisam bio tu, ali znam otprilike šta se desilo. Čuo  sam se i sa kolegama iz Tuzle, koji su bili na mjestu događaja i gasili požar. Tu je više uzroka. Dva najveća problema su naš Zakon o zaštiti od požara koji je zastario, a još veći problem je što nema nadzora. Nema inspekcijskih organa koji će provoditi zaštitu.

Dom penzionera u Tuzli je nekada bio hotel, pa su izvršli prenamjenu. To vam je isti slučaj sa požarom u diskoteci u Makedoniji gdje su poginuli mladi. To je prvobitno bilo skladište, pa su onda napravili diskoteku. Pitanje je ko daje te upotrebne dozvole. Za sve objekte imate preventivne mjere koje se propisuju zakonima, uredbama, pravilnicima. To su zakonske obaveze. Nije ista stvar pravilnik za hotele i domove za starije - kaže za Faktor Cacan. 

On također dodaje da nije isto hotel i ustanova koja ima namjenu da se brine za ljude u potrebi. 

- Kada imate hotel, obaveza je da širina hodnika bude metar i 20 cm, a kada pričamo o staračkim domovima i javnim ustanovama tipa bolnica, hodnik ne može biti uži od metar i 80 cm minimalno. 

Pacijenti su bili na sedmom spratu, to je zadnji sprat. Taj zadnji sprat mora imati evakuacijski izlaz napolje, na krov zgrade. Je li bio, je li bio zaključan, je li bio dostupan, je li bio osvijetljen? Da li je bila dojava o vatri u tom objektu?

Tamo gdje je puno ljudi, mora biti. Istaga će pokazati je li bilo ili nije. Ja 99,9 posto znam šta je, ali kažem da ne znam, dok ne bude potpuno završena istraga. Kada su vatrogasci trčali gore po te ljude, osoblja nije bilo ili je bilo vrlo malo. Hodnici su bili preuski. Zamislite moje kolege koje su u tri-četiri sobe našli deset mrtvih. Ti ljudi su bili nepokretni, mnogima su amputirane noge i u raznim drugim su stanjima. Umrli su u najstrašnijim mukama i na tako ružan način. Tako gdje su se trebali osjećati sigurno, njegovano. Pa zbog toga su i došli tu. Zato što ne mogu sami brinuti o sebi. Da li se to moglo spriječiti? Moglo je!

Moglo se odraditi preventivnim mjerama. To je trebala inspekcija. Inspektor kad dođe i utvrdi nepravilnosti, te naloži šta treba uraditi, on vam da i rok. Ili zatvara objekat. Znači, to se odmah radi. To je problem.

Ono što je meni simptomatično po snimku jeste to da kad su došli vatrogasci, požar je već bio u razbuktaloj fazi. Mojim kolegama je bilo zaista teško to sve vidjeti. Ti ljudi su ubijeni. Neko mora odgovarati - kaže za Faktor komandant Specijalne vatrogasne jedinice u Sarajevu Kemal Cacan.