Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini već godinama se urušava pod teretom prekomjernog uvoza, neusklađenih propisa i izostanka jasne državne strategije.

Dok proizvođači upozoravaju da domaća polja ostaju neobrađena, a mlijeko i meso propadaju zbog viškova, ekonomski analitičari ističu da nedostatak preciznih podataka i institucionalnog nadzora dodatno zamagljuju stvarno stanje jednog od ključnih sektora domaće ekonomije.

Zbog svega toga poljoprivredna proizvodnja u Bosni i Hercegovini je "na koljenima".

Ovo jasno pokazuju i statistički podaci koji govore da na jednu konvertibilnu marku izvoza poljoprivrednih proizvoda iz naše države, BiH uveze četiri konvertibilne marke.

Poljoprivredni proizvođači smatraju da je rješenje njihovih problema u formiranju krovne institucije - bilo da je ona Ministarstvo poljoprivrede na državnom nivo ili bilo kakva institucija koja će voditi računa o poljoprivrednim proizvođačima.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za Faktor kaže da zemlje u okruženju imaju puno bolje uvjete, poticaje avansno za žetvu i sjetvu, kao i plavi dizel.

- Mnogo više se uvozi iz Srbije i Hrvatske i to su uglavnom proizvodi lošije kvalitete. Naša proizvodnja je mnogo skuplja, a pravilnici se mijenjaju po nekoliko puta u toku godine, pa onda ne znate ni šta da radite, ni kome da se obratite, "ubi nas papirologija" - kaže Bićo.

Tvrdi da je jedno od rješenja, kada poljoprivredni proizvođači imaju viškove, kao što je sada slučaj s mlijekom, uvesti prelevamne "jer to možete i po CEFTA-i i po  drugim sporazumima".

 - Mi imamo ogromnu administraciju, 14 različitih zakona i pravilnika i dok sve to "pohvatamo", izgubimo se, nemamo vremena za to - objašnjava Bićo.

Navodi primjer iz RS-a i kaže kako u ovom entitetu nemaju fiskalni račun u veleprodaji, te da to predstavlja veliki problem poljoprivrednicima iz Federacije BiH kada kupuju nešto u RS-u, bilo da je to sjeme ili traktor.

 - Kad kupimo nešto u RS-u, ne možemo dobiti poticaj jer nemamo fiskalni račun zato što po novom Pravilniku resornog federalnog ministarstva, da bi dobio poticaj i namirio trošak, moraš imati fiskalni račun - ističe Bićo.

Stojan Marinković, predsjednik Udruženja poljoprivrednih potrošača u RS-u, za Faktor kaže da je najveći problem poljoprivrednih proizvođača u BiH prekomjerni uvoz.

 - Trebalo bi da se na nivou vanjske trgovine promijeni politika, a mi o tome govorimo već 15 godina, ali niko ništa ne čini da se situacija promijeni, zbog toga imamo sve više praznih polja, neoranih. Uvozimo smrznuto meso i to u velikim količinama. Svuda je pravilo da meso zamrznuto može biti do šest mjeseci, jedino kod nas godina dana. I to takvo meso može se koristiti samo za preradu - objašnjava Marinković. 

 Na pitanje da li je Bosni i Hercegovini potrebno krovno ministarstvo, Marinković odgovara da je to politika i da on o tome ne bi govorio, ali da je pomoć poljoprivrednim proizvođačima u BiH itekako potrebna.

Ekonomisti smatraju da je jedna od ključnih prepreka sagledavanja položaja poljoprivredne proizvodnje u BiH ta što nema preciznih podataka o učešćima na domaćem tržištu, pa se uglavnom poredi izvoz i uvoz, što, kako se ističe, nije dovoljno.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, ističe da omjer uvoza i izvoza djeluje katastrofalno.

- Ogroman dio uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda se odnosi na one koje uopće nemamo i ne proizvodimo. Recimo, uvoz banana i drugog tropskog voća je jako veliki, a naš izvoz je, naravno, nula osim možda nešto malo mandarina iz Hercegovine, ali to ne znači ništa jer je uvjetovan klimatskim položajem, a ne neuspjehom u izvozu). Već kada bi se isključili takvi proizvodi, ovaj bi se omjer znatno izmijenio. Ključno je koliko domaćeg tržišta snabdjevamo sami i tu opet imamo neke izvanredno pozitivne primjere koje ova statistika ne pokazuje, recimo, gljive su jako popularan proizvod koji gotovo isključivo sami proizvodimo i ne uvozimo ih uopće, osim eventualno minimalne količine nekih egzotičnih vrsta. Mlijeko je, također, uglavnom domaće na našem tržištu u onim dominantnim vrstama u pakovanjima, ima još dosta sličnih primjera… - navodi Gavran.

Ističe da, uz sve pozitivne primjere, definitivno je istina da imamo prekomjeran uvoz nekih drugih proizvoda, a za koje imamo domaće kapacitete ili se oni mogu vrlo brzo razviti.

- Također, i gdje imamo veći kapacitet za izvoz, to ne koristimo. Taj dio se može objasniti neuporedivo manjom podrškom domaćim proizvođačima u odnosu na njihove konkurente izvan BiH (što direktnih finansijskih poticaja, što generalno povoljnijeg poslovnog okruženja) kao i tehnološkim zaostajanjem (u nekim državama se odavno koriste i dronovi i druge napredne tehnologije u poljoprivredi, a kod nas je još problem navodnjavanje i zaštita od elementarnih nepogoda) - zaključuje Gavran.