Pitanje koje se sve češće postavlja jeste - ko danas sistemski brine o zdravlju školske djece?

U Kantonu Sarajevo školska djeca se nakon prve smjene, jer školski dispanzeri rade samo u jednoj smjeni, kao i u periodima kada ne rade, upućuju u Službu porodične medicine.

Kaže to prof. dr. Jasmina Bišćević-Tokić, zastupnica u Federalnom parlamentu, navodeći da tako dijete školskog uzrasta zdravstvenu zaštitu često traži u sistemu koji je organiziran za opću populaciju i koji je već opterećen svojim redovnim pacijentima.

- Gdje je zdravstveni karton djeteta, gdje je kontinuitet praćenja njegovog rasta i razvoja? Ko sistemski prati njegov vid, sluh, tjelesni razvoj, imunizaciju, psihičko stanje i druge specifične potrebe školske populacije? Ako zdravstveni karton ostaje u školskom odjelu, a dijete se upućuje drugom ljekaru, kako osiguravamo kontinuiran i potpun zdravstveni nadzor nad djetetom? Školska medicina postoji upravo zato što djeca imaju posebne zdravstvene potrebe, zato ona u zemljama regije i dalje postoji - istakla je Bišćević-Tokić koja je majka troje djece, od kojih je dvoje školskog, a jedno predškolskog uzrasta.

Iako se radi o procesu na nivou cijele Federacije Bosne i Hercegovine, pitanje ukidanja školskih dispanzera najaktuelnije je u Kantonu Sarajevo gdje reforma primarne zdravstvene zaštite predviđa integraciju školske medicine u timove porodične medicine.

S tim u vezi tokom prethodnih godina došlo je do značajnih promjena u organizaciji zdravstvene zaštite školske populacije, uključujući ukidanje specijalizacije školske medicine i promjene u organizaciji školskih dispansera.

Bišćević-Tokić dodaje kako roditelji godinama upozoravaju na problem kontinuiteta zdravstvene zaštite djece i traže bolju organizaciju sistema.

- O tome svakodnevno razgovaram sa roditeljima i njihova zabrinutost je stvarna. Zato moramo postaviti jednostavno pitanje - ako je sistem školske medicine oslabljen ili promijenjen čime smo ga zamijenili? Da li je sistem organizovan prema potrebama djeteta ili se dijete mora prilagođavati organizaciji sistema? Dijete od sedam godina i tinejdžer od 15 godina nemaju iste zdravstvene potrebe kao odrasla osoba. Rast, razvoj, pubertet, mentalno zdravlje, razvojne teškoće, školsko opterećenje, vršnjački odnosi i stres zahtijevaju posebno znanje i organizaciju zdravstvene zaštite.

Zato nije dovoljno reći: "Djeca mogu kod porodičnog ljekara". Naravno da mogu i trebaju dobiti zdravstvenu pomoć kada im je potrebna. Ali pitanje je mnogo šire - ko provodi sistematski i kontinuirani zdravstveni nadzor nad školskom populacijom? Zato nadležni u Kantonu Sarajevo moraju otvoreno odgovoriti roditeljima - da li je postojeći model zdravstvene zaštite školske djece dovoljan i ko je odgovoran za njegovu organizaciju, nadzor i kvalitet? Djeci ne trebaju samo objave i kampanje. Treba im sistem koji funkcionira svaki dan - naglašava Bišćević-Tokić.

No iz JU Dom zdravlja KS kažu kako Odjel za školsku djecu i omladinu pruža kontinuiranu zdravstvenu zaštitu školskoj populaciji.

Dodaju da se odjeli za školsku djecu i omladinu, u kojima se liječe mališani od sedam do 14 godina života, nalaze u osam centralnih objekata koji pripadaju ustanovi te da rade u dvije smjene, od 7.30 do 20.30 sati.

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine ukinuta je specijalizacija iz oblasti školske medicine.

Urađeno je to kao dio reformskog procesa zbog prelaska na model porodične medicine kao osnove primarne zdravstvene zaštite.

U Domu zdravlja kažu kako imaju još tri doktora koji su specijalisti iz te oblasti.

Ministar zdravstva KS prim. dr. Enis Hasanović kao ljekar iznio nam je svoje mišljenje. Kaže kako su djeca dobijala kvalitetniju zdravstvenu uslugu dok su ih pregledali specijalisti školske medicine.

- Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Federalno ministarstvo zdravstva, koji su učestvovali u procesu, tada su nam kazali da je u sistemu porodične medicine u toku edukacija u kojoj je veliki dio posvećen i školskoj medicini. Dakle, specijalisti porodične medicine educiraju su i za liječenje školske djece. Navedeni su primjeri iz regije, Zapadne Evrope i Kanade, gdje ovakav sistem zdravstvene zaštite funkcionira. Istina, mi imamo problema kada je u pitanju vakcinacija, jer je hronični nedostatak kadra. Ali to rješavamo na način da smo povećali broj specijalizacija, pa ćemo imati više pedijatara. Specijalizacija iz školske medicine nema jer je ukinuta. Jednom smo čak pisali Federalnom ministarstvu zdravstva da razmisle i vrate je ponovo, ali odgovor nismo dobili - kaže Hasanović.

O kvaliteti zdravstvene usluge koju dobijaju djeca školskog uzrasta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti upitali smo i predsjednika Ljekarske komore FBiH dr. Rifata Rijada Zaida.

Kaže kako je najveći problem to što djecu od šeste godine do tinejdžerskog doba liječe najneiskusniji ljekari.

- To su kolege koje će u budućnosti, nakon završene specijalizacije, biti vrlo iskusni i pametni ljekari, ali govorim o trenutnoj situaciji, a ona je takva da se radi o ljudima koji nemaju ni približno dovoljno iskustva da se bave tako osjetljivom populacijom. Mislim da ta reorganizacija ili reforma zdravstva nije adekvatno odgovorila zahtjevu, a on glasi da se školska djeca liječe na adekvatan način, u što manjim gužvama kojima svakodnevno svjedočimo u domovima zdravlja - istakao je Zaid.