Dok nas iz manjeg entiteta Republike Srpske bombarduju prijetnjama novim ratom i otcjepljenjem, političari iz Federacije BiH nas vraćaju u prošlost prije rata, u vrijeme bivše Jugoslavije.

Sarajevo, bh. prijestolnica, u 2024. uplovilo je sa zvucima bivše Jugoslavije, a u februaru kroz obilježavanje 40 godina od Olimpijade nastavilo da živi u prošlosti. Samo ekstremno visoke cijene prehrambenih artikala i računa, mizerne penzije i plaće, povećan broj kriminala i ubistava, masa oboljelih onkoloških pacijenata bez lijekova, svjedoče našoj teškoj sadašnjosti.

Dodika i njegove vjerne sluge, ratna retorika održava na tronu, a političari iz Federacije, u nemogućnosti da nam ponude bolju sadašnjost, vraćaju nas u "bolju prošlost". Sijanje straha pokazala se kao sjajna metoda za dobijanje naklonosti glasača u RS-u, a slavlje sretnih dana, pa makar oni bili i prošlost, garantuje efikasno uticanje na emocije glasača, ovaj put u Federaciji. Cilj je jasan sa obje strane – skupljanje političkih poena kroz iskorištavanje emocija glasača.

Pitali smo Mustafu Alendara, univerzitetskog profesora na disciplinama teorije medija, digitalnog marketinga i savremene reklame, kako PR struka gleda na ovakve pojave, javne istupe, odnosno jesmo li postali šizofreno društvo zarobljeno u prošlosti, s obzirom na to da se u javnom diskursu budućnost pominje samo uz onu floskulu "mladi su budućnost". Isti oni mladi koji u stampedu bježe iz ove zemlje.

- Znate, kao prva asocijacija na Vaše pitanje, javili su mi se albumi porodičnih fotografija iz prošlosti. I onaj trenutak kada ih razgledamo; dobre i loše momente - sa nekom sjetom i unutrašnjim spokojem. Zašto tako? Zato što smo pomireni sa svim tim događajima iz našh života i što nam je potpuno jasno da je to prošlo svršeno vrijeme koje se, nažalost, neće vratiti. Eh, sad, politički marketing je pronašao način da prošlost naroda na Balkanu učini neizvjesnom. Kao rezultat imamo opštu uznemirenost svakodnevnog čovjeka, jer kada zavirimo u naš "političko-historijski album davnih fotografija" – da tako kažem, uvijek iznova pronalazimo drugačije fakte, ispremještane slike (neke nedostaju), što nas čini nervoznim. Dakle, osim što svakako nismo sigurni šta će biti, nismo sigurni ni šta je bilo. Zbog toga smo prinuđeni da se u prezentu – sadašnjem trentuku, oslanjamo na brojne proroke, vračare, šamane… koji nam u medijskom prostoru serviraju lažne vizije. Oni rade ono za što su plaćeni. A to je da istinske vizije i prave ideje ostanu daleko van našeg dohvata. Zajedno sa budućnošću – odgovorio je Alendar.

Psiholog Marko Romić upitan da uspostavi dijagnozu kaže da su "političari u BiH šizofreni, a da je narod depresivan", što, kako ističe, i objašnjava nenormalno stanje u koje smo zapali.

- Ti političari nas ne žele izvesti iz ove tame u kojoj smo 30 godina. Oni su nas tu doveli, doduše uz naš pristanak, i oni nemaju nikakvu volju i želju da to promijene. Jer, štaviše, ja mislim da je njihova želja da ovo ostane ovako i da bude još gore, jer jedino u nenormalnim uvjetima i nenormalnim okolnostima, kakve su ove kod nas, takvi političari i takve politike mogu egzistirati.

U normalnim okolnostima većina tih političara bila bi na dugogodišnjim robijama ili negdje u sanatorijima za liječenje. Ako bi se stanje u našem društvu medicinskom termiologijom opisivalo onda bi to bila jedna prilično izražena šizofrenija, dakle jedno psihotično stanje. Šizofrenija je dakle psihoza, psihoza podrazumijeva potpuni iskorak iz stvarnosti, a depresija podrazumijeva odustvo volje za bilo čim, odustvo želje za životom, i osjećaj intenzivne tuge, osjećaj da smo kažnjeni, da će nam se dogoditi nešto strašno. Političari su šizofreni, narod je depresivan – zaključio je Romić.