Nevjerovatna je priča Emine Zahirović-Pintarić kroz koju je u prethodnim mjesecima prošla zajedno sa svojom 13 dana starom kćerkicom Enom.

Tridesetšestogodišnja advokatica rođena u Travniku, koja živi i radi u Sarajevu, u oktobru prošle godine saznala je da je "super posebna" jedna od 1.000 žena - istovremeno trudna i oboljela od raka dojke.

Od tada kreće njena lavovska borba za dva života - svoj i njene bebe koju, kako nam je kazala, ni u jednom trenutku nije isključivala iz te herojske borbe koju samo može voditi majka za svoje dijete.  

Ena je 16. maja stigla na ovaj svijet potpuno zdrava i vesela beba bez obzira na to što je majka, dok ju je nosila u stomaku, podrvrgnuta operaciji karcinoma, a onda i ciklusima kemoterapije, kojih je bilo pet, te lijekovima ciklofosfamid (četiri ciklusa), koji uništava ćelije raka, i jednom ciklusu taxola.  

Emina je sama napipala kvržicu u dojki nakon čega je otišla ljekaru, a onda je urađena punkcija i biopsija. Kaže sve to uradila je privatno, jer da je u javnoj zdravstvenoj ustanovi čekala da dođe na red, vjerovatno ni danas ne bi saznala da ima rak.

- Imala sam privilegiju da to uradim kod privatnika, sve se brzo izdešavalo od otkrivanja bolesti, do liječenja. Kvržica je bila mala, manja od centimetra, što je bio dobar pokazatelj, iako je rak metastazirao na žlijezde. Prognoze ljekara bile su optimistične - govori na početku razgovora Emina.

Emina i njen suprug Dario Pintarić proteklih pet, šest godina pokušavali su dobiti dijete.

Kad joj je u oktobru prošle godine dijagnosticiran rak dojke i rečeno da će morati uzimati hormonalnu terapiju u narednih pet do 10 godina, što je period kad ulazi u menopauzu, odlučila je zalediti jajne ćelije, pa da se nakon liječenja, ako bude prilike, podvrgne umjetnoj oplodnji.

- Došli smo u Kliniku, uradili testove, a onda mi je prišao doktor i rekao da imam nešto na maternici. Jedino što sam u tom trenutku pomislila jeste: "Vjerovatno se rak proširio i na maternicu". Doktor je predložio da dođem za sat vremena kako bi uradila nalaze krvi. Po povratku ulazim u ordinaciju, a doktor kaže - vi ste trudni!

Nakon šest godina pokušavanja i dijagnoze raka dojke, kada smo se ustvari i pomirili da se nikada nećemo ostvariti kao roditelji, desilo se čudo - priča Emina.

Ljekari su Emini su predložili da sačeka dva dana nakon čega će onkolozi donijeti odluku da li može zadržati bebu ili ne, s obzirom na profil tumora, plan liječenja, metastaze...  

- Ostavili su nam dva dana da se radujemo nakon čega će nam kazati mogu li zadržati bebu ili ne. Kad sam saznala za dijagnozu raka dojke, tu je bila još jedna žena sa ranom trudnoćom i dijagnozom karcinoma. Kako je kod nje bio drugi profil maligniteta, čula sam kad su joj onkolozi predložili prekid trudnoće jer je odmah morala početi sa kemoterapijama i beba u toj fazi razvoja ne bi mogla preživjeti. To mi je sve vrijeme bilo u glavi... - kaže Emina.

Nakon konzilija Emini onkolozi saopćavaju da će pokušati zadržati bebu.

- Rekli su mi profil tumora je takav da mogu pomjerati liječenje. Jeste metastazirao, ali da imaju vremena da pokušaju i jedno i drugo. Iako su joj onkolozi ulili nadu, ginekolozi saopćavaju joj da trudnoća ne ide sa onkološkim liječenjem te da sama bira - ona ili beba!

- Na meni je bilo da donesem najtežu odluku koju sam imala u svom dosadašnjem životu. Da biram između liječenja i bebe koju toliko želimo, jer niko nije htio preuzeti odgovornost, a posljedice liječenja, koje se mogu odraziti na dijete, niko nije mogao garantovati. U međuvremenu konsultovala sam se i sa onkolozima u Njemačkoj i Francuskoj gdje su ovakvi slučajevi češći, ali oni imaju prilagođene kematerapije za trudnice. Jedine nuspojave koje se dešavaju su prijevremeni porodi i manja kilaža bebe. Nisam se puno premišljala, donijela sam odluku da dam šansu i sebi i svom djetetu.

Emina je već u desetoj sedmici trudnoće podvrgnuta operaciji uklanjanja tumora iz dojke i 14 žlijezda iz ruke. Operacija je dobro prošla, a i malena Ena dobro je podnijela opću anesteziju i postoperativni oporavak, a nakon toga i pet ciklusa kemoterapije koji su počeli u drugom trisemestru kada nema posljedica po bebu.

- Od januara do kraja aprila primila sam pet ciklusa kemoterapije, a onda nam je prošle sedmice stigla Ena. Rođena malo ranije na carski rez, teška dva i po kilograma. Po svim parametrima je zdrava beba - ističe Emina.

Osim što je donijela beskrajnu radost, malena Ena je dok je bila u stomaku, čuvala svoju mamu od teških nuspojava liječenja, toliko, kaže Emina, da je u jednom trenutku posumnjala da joj ljekari daju multivitamine umjesto toksina.

- Jedinu nuspojavu koju sam imala od kemoterapije je to da sam ostala bez kose. Kemoterapiju sam primala intravenozno po pet sati i većina pacijenata je jako teško podnosi u smislu da mnogi povraćaju, imaju proljev, osjećaju slabost, gube apetit. Ja nisam imala nijednu od tih nuspojava. Imala sam više energije nego što sam je inače imala. I na Klinici za onkologiju su mi potvrdili da nijedna trudnica nije imala nuspojava liječenja, što je zaista zanimljivo.      

U borbi za svoj, i život bebe, Emina nije bila sama. Osim ljekara, uz nju su bili članovi njene porodice, familija, brojni prijatelji.

Emina posebno ističe dr. Berisu Hasanbegović, onkologinju sa Klinike za onkologiju KCUS-a, koja joj je, kako kaže, sve vrijeme bila više od doktorice.

- Od samog početka imala je ljudski pristup i bilo joj je stalo da se pokuša zadržati i beba. Doktorica koja mi je omogućila tretman kakav nigdje u svijetu ne bih dobila, empatiju i podršku koja prevazilazi struku i profesionalnost. Primanje terapije nedjeljom u zasebnom apartmanu, da me ne izlaže dodatno novom stresu. Tu je i ginekologinja iz Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" Armina Rovčanin-Osmanović koja se usudila da kaže: "Možemo mi ovo iznijeti".  Zahvalila bih se i dr. Homenu Begoviću, ginekološkom onkologu, specijaliziranom za ovakve slučajeve, koji radi u Švicarskoj i kod nas. Svi oni bili su glas razuma - kaže Emina. 

Hrabroj majci slijedi još dva ciklusa kemoterapije, zračenje te pet godina hormonske terapije. Ali, kako nam reče, sada je još hrabrija u borbi da do kraja pobijedi rak.

- Naša Enica je naše sunce, beskrajni izvor hrabrosti, snage, želje i ljubavi za životom. Zahvalna sam na ovoj radosti, šta još čovjek može poželjeti - kaže na kraju razgovora Emina Zahirović-Pintarić.