Optužnica uz Edina Arslanagića, bivšeg generalnog direktora 'Bosnalijeka', tereti i Šefika Handžića, Hasana Šepu, Aidu Selvić i Jasmina Šepu za inkriminacije koje su, prema tužbenim navodima, počinili kao uposlenici farmaceutske kompanije Bosnalijek d.d. Sarajevo, te firmi Brštanica d.o.o. Sarajevo i Carpe Diem Sarajevo.

Svjedok dr. Slobodan Trninić, bivši generalni direktor JU Domovi zdravlja Sarajevo (sada zaposlen u Poliklinici 'Sanasa'), potvrdio je u direktnom ispitivanju kako je ova JU imala potpisan ugovor s Bosnalijekom o edukaciji njenih zaposlenika, te da su slični aranžmani bili aktuelni i sa farmaceutskim kompanijama Pliva, Krka i drugim, koje su bile prisutne na bh. tržištu.

Referirajući se na period 2005-2011. godina (inkriminirani period), Trninić je podsjetio kako je u to vrijeme Bosnalijek organizirao veliki broj promocija novih lijekova, te da su ti skupovi okupljali od 200 do 300 sudionika kojima su bili osigurani hrana i piće, odnosno kompletna usluga keteringa.

Odgovarajući na upite braniteljce prvooptuženog, advokatice Senke Nožice, svjedok se prisjetio i brojnih drugih edukativnih skupova – seminara, simpozija..., uključujući i kongrese u Grčkoj, Italiji, Turskoj i Franciskoj.

Ocijenio ih veoma značajnim za procese specijalizacije, subspecijalizacije, doedukacije ljekara i drugog medicinskog osoblja u sklopu realizacije projekta razvoja porodične medicine.

Svjedok je kazao kako je o svemu tome vođena evidencija u Bosnalijeku, na što je Nožica primjetila da je Finansijska policija svojevremeno izuzela tu dokumentaciju, te da nikada nije pronađena.

Trninić je naveo kako je Bosnalijek, između ostalog, organizirao i iftare za sve zdravstvene ustanove, te da je udio ove farmaceutske kompanije na tržištu lijekova na području Federacije BiH bio viši od 50 posto.

Istovremeno, svjedok je u unakrsnom ispitivanju (odgovarajući na upite zastupnice optužbe), opisao način na koji su spomenuti skupovi organizirani, navodeći da su nakon što su pismom bili obaviješteni o održavanju konkretnog skupa, odgovarali službenim putem te prijavljivali određeni broj zaposlenika koji će im prisustvovati, a za koje je organizator osiguravao smještaj i ishranu, ukoliko su bii potrebni, te uplaćivao kotizaciju i izmirivao druge troškove.

Svjedok Selen Balić, koji je do 2011. godine bio direktor predstavništva farmaceutske kompanije Pliva u Sarajevu (sada zaposlen u privatnoj kompaniji “Bioviva”), detaljno je opisao standarde koji vrijede za farmaceutske kompanije i njihovo predstavljanje na tržištu, fokusirajući se na Plivino iskustvo na tom planu.

U tom je kontekstu kazao kako nije imao direktnog doticaja s Bosnalijekom, odnosno da je to bilo samo onoliko koliko je diktirala pozicija 'ljutih konkurenata' na bh. tržištu, dodajući  da je nužno da svaka farmaceutska kompanija ima uvida u ono što radi konkurencija.

Fokusirajući se na marketinško djelovanje Plive, a u pogledu koncepta odbrane koji se oslanja na analogiju, Balić je naveo kako je Pliva vlastito djelovanje temeljila na zakonskoj regulativi zemlje domaćina, etičkim pravilima i standardima Kompanije, za koje je kazao da su bili nešto rigidniji u odnosu na ostale.

Svjedok je, nadalje, kazao kako je i Pliva organizirala promocije lijekova, kako prema poslovnoj, tako i prema općoj javnosti, odnosno krajnjim korisnicima, te da su usto realizirani i drugi skupovi – seminari, kongresi..., te štampane određene brošure, odnosno promotivni materijali.

Dodao je kako je Pliva za marketing izdvajala sedam posto od ostvarenog prometa, ilustrirajući to podacima o tome da je u godini u kojoj je ostvarila 20 miliona dolara prometa na bh. tržištu za promociju izdvojeno oko 1,4 miliona dolara.

Ostatak svjedočenja odnosio se na organiziranje poslovnih aktivnosti u odmaralištima u Novom Vinodolskom i na Braču koji su bili u vlasništvu Plive, kao i u Turskoj u vansezoni, te na posjete pogonima ove kompanije u Zagrebu.

Međutim, zastupnica optužbe je u pogledu potonjeg svjedočenja uputila prigovor relevantnosti, uz opasku da svjedok nije imao konkretan uvid u poslovnu dokumentaciju Bosnalijeka.

Suđenje Arslanagiću i drugima, koje se odnosi na inkriminacije iz perioda 2005-2012. godina, počelo je polovinom oktobra 2016. godine na temelju optužnice iz decembra 2015. i u fazi je dokaznog postupka odbrane.

Akteri slučaja se terete za organizirani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, pranjem novca, poreznom utajom i krivotvorenjem službenih isprava, te sklapanjem štetnih ugovora, a u vezi s poslovnim aranžmanima kompanije Bosnalijek i spomenutih firmi.

Inače, suđenje u ovom slučaju počelo je iznova, budući da je od posljednjg ročišta (4. jula), a usljed sezone godišnjih odmora, proteklo više od 30 dana.

Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 29. augusta, kada bi trebalo pristupiti ispitivanju preostalih svjedoka odbrane, te ulaganju u spis određenog broja dokaza odbrane koji su prezentirani u dosadašnjem toku postupka.