Izet Šabotić, profesor na Odsjeku historije Filozofskog akulteta u Tuzli, rođak je rahmetli Adema Šabotića. On kaže da je Adema sretao nakon što je on odležao zatvorsku kaznu, uglavnom nakon dženaza u njihovom zavičaju, selu Tucanje, koje se nalazi u regionu Bihora, na sjeveru Crne Gore, odnosno na jugu Sandžaka.

VEZANI TEKST-Ispovijest Adema Šabotića: Zašto sam bacio bombu na Šešelja?

- Adem je u svom mjestu, među rodbinom, bio cijenjen i poštovan, kao iskren, čestit i odvažan. Vrijedan je bio, oštrouman, volio je da razgovara, bio je bučan. Imao je manire intelektualca. Uglavnom, bio je jedan veoma zanimljiv čovjek. Iako je odrastao bez oca i prošao brojne nedaće, uspio je da izgradi porodicu i imao je petero djece. Ono što je krasilo tu porodicu, njega i njegova dva brata, bilo je poštenje i to su ponijeli iz rodne kuće - priča Izet Šabotić.

Inače, Adem Šabotić je bombu bacio ispred hotela "Crna Gora", nakon četničkog mitinga u centru Podgorice na kojem je bilo prisutno oko 10.000 ljudi. Šešeljevi tjelohranitelji su bombu odgurnuli ispod parkiranog automobila. Teže je ranjeno troje ljudi, a nekoliko desetaka je zadobilo lakše povrede.

- Adem se nije pokajao zbog onoga što je uradio. To je govorio na sudu, a nije se ništa promijenilo ni nakon što je odležao kaznu. On je znao da je napravio krivično djelo i na sudu je rekao samo istinu. Mogao je sebi olakšati, ali to nije htio i dostojanstveno se nosio sa svim. Ostao je u Podgorici da živi s ljudima i nakon zatvora. U sebi nije imao trunke mržnje prema drugom i drugačijem, družio se sa svima - priča Izet Šabotić.

Prof. dr. Izet Šabotić

O Ademu Šabotiću pisao je Munir K. Šabotić u monograiji "Dobrodole", gdje je opisana i atmosfera koja je prethodila Ademovom činu. Izet Šabotić navodi da je Adem već u aprilu 1992. godine u svom domu u Podgorici smjestio izbjeglice, Bošnjake iz Hercegovine.

- On tu bombu bacio u posebnom ambijentu, koji je podsticao na zlo i naslućivao jednu veliku prijetnju za Bošnjake. To je bila jedna ljudska reakcija, možda nepromišljena i instiktivna, ali ona je bila rezultat njegovog stanja i ljudskog karaktera. Splet je okolnosti da je u autu imao bombu. On da nije imao bombu, bacio bi kamen jer je to bio on, reagirao je na zlo - objašnjava Izet Šabotić.

Tucanje, naselje iz kojeg su Šabotići

Sjeverom Crne Gore već neko vrijeme su prolazile vojne kolone, dolaze prognanici iz Hercegovine i istočne Bosne, posebno u region Sandžaka, navodi Izet Šabotić i dodaje da je to bilo vrijeme nesigurnosti, prijetnji i ratni folklor je bio potpuno prisutan.

- Nije Adem imao nikakvih podsticaja, niti planova. To je bio jedan čin i njegova reakcija na sve što se dešavalo - zaključuje Izet Šabotić.

On ističe da je i u tim teškim i zlim vremenima u Crnoj Gori bilo i svijetlih tačaka, ljudi koji su pokazali svoj obraz i ljudskost.