Ministar vanjskih poslova s rejtingom, kako si Elmedin Konaković tepa, ovih se dana šetkao po Abu Dhabiju gdje je valjda učestvovao na nekakvom investicijskom kongresu. Za to vrijeme traju pripreme za glasanje u Ujedinjenim nacijama o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. S mjesta gdje je ranije Konaković lobirao i hvalio se diplomatskim dostignućima došlo je jasno i glasno "ne" Rezoluciji. 

Na mrežama se u pojavile fotografije ministra kako "hvata boju" na nekoj od plaža u Emiratima, čime se sugerira da se taj predah od diplomatskih aktivnosti desio prilikom posljednjeg putovanja, ali bit će da mu ovog puta podvaljuju. No, važnije od toga je, kako je Elmedin Konaković nama, građanima Bosne i Hercegovine, podvaljivao prijateljstvo Mađarske, države sa čijim se predstavnicima sastajao češće nego je putovao na luksuzne destinacije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 

Šamar je stigao danas od Petera Szijjarta i njegovog šefa Viktora Orbana, koji su u pobratimskim relacijama sa Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vučićem ali i Draganom Čovićem.

Mađarska će glasati protiv Rezolucije o genocidu Srebrenici na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u New Yorku 23. maja, izjavio je danas u Budimpešti ministar vanjskih poslova i trgovine Mađarske Peter Szijjarto na konferenciji za novinare nakon sastanka s predsjednikom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom. 

I nije da u BiH nismo znali na kojoj je strani Mađarska pod Orbanovom vlašću, baš uvijek i baš u svemu, ali ne možemo se ne prisjetiti kako je Konaković iz samo njemu znanih razloga i ničim opravdanim samopuzdanjem uvjeravao bh. javnost da ta država radi u interesu BiH. 

Dok se bh. javnost pitala, bar ona probosanska, u čemu je tajna Konakovićevog učestalog drugovanja sa Mađarima, istovremeno on sam, njegov kabinet i pojedini mediji su nas uvjeravali kako "Konaković ide u Budimpeštu gdje će Szijjarto naložiti mađarskim diplomatama da lobiraju za BiH"?! Lobiranje se odnosilo na evropski put naše zemlje uoči odluke da li će BiH otvariti pregovore za članstvo u Evropskoj uniji. 

Mađarski stav spram ovog pitanja nikada nije bio nejasan. Primjera radi, mjesecima prije Konakovića, pa i ranijih godina, Dodik je sa Szijjartom izlobirao sve što mu je trebalo, uključujući i tobožnje zalaganje za evropski put. Zeleno svjetlo za pristupne pregovore dobili smo zahvaljujući geopolitičkim prilikama, o čemu su jasno govorili i evropski zvaničnici. Na datum otvaranja tih pregovora ćemo se načekati. 

Za Orbanovu Mađarsku "problem je integrirati dva miliona muslimana u EU", ali ih se može "ugurati" ukoliko nosioci suvereniteta u BiH nisu građani, od čega većinski muslimani, pa kao takvi mogu biti razvlašćeni jačanjem etničkog principa, nižih nivoa vlasti, u prvom redu RS-a, ali i kantona, nauštrb državnih institucija i građanskog uređenja BiH. Za takav evropski put i takve uvjete zalaže se Orbanova Mađarska, što je Szijjarto rekao indirektno, a Dodik nešto direktnije i prilikom zajedničke konferencije za medije januara 2024. godine. Konakovićevo navodno lobiranje bilo je, kako se ono pristojno kaže - pričanje uz vjetar.

Od lobiranja iz Mađarske vidjeli smo i ono kada se Szijjarto što tajno, što javno angažirao u osudi američkih sankcija predsjedniku RS-a i sprečavanju EU-a da sankcionira političare iz RS-a. Doduše, prilikom jedne od posjeta Sarajevu šef mađarske diplomatije osuđivao je Amerikance jer su dijelili packe Konakoviću zbog njegovog odnosa spram medija i novinara. Tu je Konaković uspješno izlobirao. Razumljivo, jer ni Orbanov režim nije pobornik medijskih sloboda i slobode govora, kao ni ljudskih i građanskih prava općenito.

Dok su Mađari što djelima što riječima poručivali da je Dodikova vlast njihov pouzdan partner, ministar vanjskih poslova Konaković, kakvog li apsurda i odsustva svijesti o suverenosti države koju predstavlja, išao je od Orbana i Szijjarta tražiti da "lobiraju kod političara iz RS-a da se okonča kriza" u BiH!?

Bio je to ozbiljan alarm svima koji su o državi i diplomatiji znali nešto više od onog što se može pronaći na Wikipediji. Osim Schmidtovih intervencija pri uspostavi vlasti, Konaković i Trojka općenito, računuju na to da stranci, pa makar to bili i Mađari, imaju puno pravo da se upliću u unutarnja pitanja u BiH, čak i kada se radi o popravljanju unutarkoalicijskih odnosa. 

Evropski put BiH za Mađarsku neće biti upitan sve dok zemlja bude išla ka uređenju na "kršćanskim osnovama", kako je i sam Szijjarto rekao na sastanku Draganu Čoviću govoreći o izbornom zakonodavstvu, a što je imala priliku čuti cjelokupna bh. javnost. 

Dakle, Mađari su jasno u više navrata rekli ko su im partneri u BiH, što su pokazali i današnjim obznanjivanjem da će glasati protiv Rezolucije o Srebrenici u UN-u. Današnje "ne" iz Mađarske svojevrsni je šamar i Elmedinu Konakoviću lično. Jer, samo je "ministar s rejtingom" u svoj punoći svoga neznanja i diletantizma, u odrazu u ogledalu vidio velikog diplomatskog maga koji će nešto u tom odnosu s Mađarima promijeniti pa još i bh. građane uvjeravao u to. Ako je, pak, po srijedi bila agenda koju je "dobri dečko" zagovornika uređenja BiH na kršćanskim osnovama samo slijedio, toga bio svjestan, time još gore.