- Baza podataka je dopunjena uglavnom sekundarnim masovnim grobnicama na području Srebrenice i Zvornika, od kojih su mnoge povezane sa ubistvima u skladištu u Kravici, gdje je pogubljeno 1.313 Bošnjaka nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine - objašnjava Nejra Mulaomerović, koja je ovaj projekat razvila skupa sa regionalnom direktoricom BIRN-a Marijom Ristić.

- Grobnice koje skrivaju stotine tijela do danas su neoznačene, a porodice žrtava i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih, kao posljedica operacija prikrivanja tijela 1995. godine - dodaje Mulaomerović.

Na nekim mjestima, grobnice su preorane za poljoprivredne potrebe ili se koriste za gradnju kuća i poslovnih prostora ili bacanje smeća.

Izuzev Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, nema drugih većih komemorativnih mjesta. Te malobrojne obilježene grobnice srebreničkih žrtava nalaze se oko sela Kamenica. Obilježene su malim pločama koje su postavili Bošnjaci koji su se u svoje kuće vratili nakon rata.

Proces memorijalizacije otežava činjenica da se većina tih lokacija nalazi u entitetu Republika Srpska, čije vođe negiraju da su masakri počinjeni u julu 1995. godine predstavljali genocid. Postavljanje spomenika bošnjačkim žrtvama često se ne dozvoljava, a neke od lokacija su poznate samo nekolicini lokalnog stanovništva ili članovima porodica.

BIRN-ov projekat baze podataka Bitter Land pokrenut je prošlog mjeseca, a mapira najveće grobnice iz jugoslovenskih ratova.

Baza sadrži lokacije, trenutne i arhivske fotografije, forenzičke dokaze, sudske dokumente, svjedočanstva svjedoka i terenska istraživanja grobnica, ilustrirajući razmjere nasilja i naknadnih operacija za prikrivanje tijela, kao i trenutnu odgovornost i proces memorijalizacije.

Snimka grobnice Liplje 1 u kojoj su pronađeni ostaci 148 Bošnjaka iz Srebrenice Foto: BIRN

Sumnje u postojanje masovnih grobnica nakon masakara u Srebrenici pojavile su se prvi put nakon što je Vlada SAD-a objavila satelitske snimke mjesec dana nakon ubistava Bošnjaka od strane VRS-a u julu 1995. godine.

Od tada je pronađeno na hiljade tijela, ali se potraga za još oko 1.000 srebreničkih žrtava nastavlja iako otežano zbog nedostatka resursa i informacija svjedoka o tim mjestima, kao i zbog trenutne pandemije uzrokovane koronavirusom.

Većina pronađenih grobnica nalazi se u okolini Zvornika i Bratunca, uključujući i mjesta ubistva i obje sekundarne masovne grobnice u koje su tijela prenesena u sklopu pokušaja da se prikriju tragovi masakara.

BIRN-ovo istraživanje pokazuje da je postojao jedan obrazac u cijeloj bivšoj Jugoslaviji gdje su vojne i policijske snage zarobljavale velike grupe ljudi, prevozile ih autobusima ili kamionima do mjesta pogubljenja, a tamo bi ih dočekali odredi smrti koji su vršili egzekucije.
Jedinice nižeg ranga i lojalni radnici komunalnih preduzeća bi potom transportovali tijela kamionima do mjesta ukopa, a to su bile jame, rudarski kompleksi, planine, njive, šume, te sporedne ceste.

Najveća operacija prikrivanja tragova poduzeta je neposredno nakon Srebrenice. Žrtve su prvobitno zakopane u blizini mjesta ubistva, ali su kasnije tokom ljeta 1995. godine izdate naredbe da se te grobnice iskopaju, a tijela ponovo zakopaju u sekundarne grobnice u pokušaju da se temeljitije prikriju tragovi.

Operacija prikrivanja tragova Srebrenice trebala je biti tajna, ali je provođena javno i zahtijevala je angažman velikog broja ljudi, resursa, sredstava i vozila, kao i učešće civilne policije.

Do sada su UN-ov Sud u Haagu i sudovi na Balkanu osudili ukupno 48 osoba na više od 700 godina zatvora, te pet doživotnih kazni, za zločine u Srebrenici. Posljednji osuđeni bio je komandant VRS-a Ratko Mladić, čija je doživotna kazna potvrđena prošlog mjeseca.

Visoko rangirani srpski lideri takođe su osuđeni za orkestriranje operacije skrivanja tijela žrtava, ali veliki broj osoba koje su direktno učestvovale u tim operacijama i dalje je na slobodi.

Do sada nije bilo pokušaja da se pokrenu predmeti pred domaćim ili međunarodnim sudovima protiv preduzeća i njihovih direktora koji su pružali logističku podršku u srebreničkom genocidu.

Baza podataka Bitter Land nudi informacije o lokacijama masovnih grobnica iz ratova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu na tri jezika – engleskom, bosanskom/hrvatskom/srpskom i albanskom.

Informacije obuhvataju broj žrtava identifikovanih nakon ekshumacija, arhivske izvještaje i slike, te detalje relevantnih sudskih predmeta, svjedočanstava svjedoka i drugih izvora informacija.