Muška Jusić preživjela je genocid 95. u Srebrenici.

Danas živi u Banovićima sa suprugom Abdulahom koji je prešao put golgote do slobode. Sinovi su oženjeni. Mlađeg sina rodila je u Srebrenici, u julu '92. godine. On živi u Njemačkoj, a stariji sin u Banovićima.

- Bila sam ovdje za vrijeme rata, uspjeli smo preživjeti. Živjeli smo u selu Bajramovići kada su nas napali. Sa djecom i svekrvom smo napustili kuću. Svekrvu, mene i djecu su dovukli kamionima, poslije su nas preveli do Kladnja. Svekar se predao u Potočarima, pronađen je i ukopan. I moj otac koji je bio star, također se predao, ni njega nikada nismo pronašli - priča Muška.

Ističe da suprug nema snage da priča golgotu puta do slobode. Dodaje da je halicunirao cijelim putem, ali srećom nije ni ranjen.

- Ali ponesu emocije, izbjegavamo da pričamo o tome jer bole te rane. Podržavam sve one koji prolaze put kojim je prošao i moj muž, i ostali Srebreničani. Ovdje u Potočare kada dođemo, osjećam se lakše. Tuga je velika i bol, ali to ne može opisati onaj ko nije doživio - govori ona.

Kaže da suosjeća sa Palestincima, jer zna kako je kada nemaš ništa.

- Ja ne mrzim nikoga, čak ni Srbe ne mrzim. Ko god ovdje dođe otvorenog uma dobro je došao, a onima koji nas mrze želim im da imaju razuma da razmisle kako bi njima bilo da im neko ubije dijete, muža, rodbinu. Da im Bog da razuma. Da se opamete i priznaju pa da živimo u miru. Neka ne rade drugima što ne bi željeli da rade njima - zaključuje Muška.