Udruženje djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) pozvalo je sva udruženja koja okupljaju pacijente sa dijabetesom tip 1 u Bosni i Hercegovini da im se pridrže u podnošenju zajedničke žalbe Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH zbog diskriminacije oboljelih.

U zeničkom udruženju navode kako namjeravaju zatražiti intervenciju ombusmana zbog diskriminacije i različitog položaja oboljelih te zatražiti da se ujednače prava i dostupnost senzora i inzulinskih pumpi kao najadekvatnijeg liječenja za sve, bez obzira na mjesto prebivališta i životnu dob.

Oboljeli traže da se dobna granica za pravo na beplatne senzore i inzulinske pumpe brišu.

Prava oboljelih od dijabetesa tip 1 u Federaciji BiH šarolika su od kantona do kantona.

I dok u Kantonu Sarajevo i Unsko-sanskom nema dobne granice, koja je ukinuta i u Brčko distriktu, u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu pravo na besplate senzore i pumpicu imaju oboljeli do 26 godina života.

- Kantonalne zdravstvene vlasti doživljavaju nas kao pojedinačne slučajeve i rješavaju palijativno kako ko može u okviru svojih spoznaja o tome šta je dijabetes. S obzirom na to da kao udruženja nemamo snagu koja bi mogla bitnije utjecati na donošenje odluka kantonalnih vlasti, odlučili smo se obratiti Instituciji ombudsmena koja se brine o zaštiti ljudskih prava, među kojima su i prava pacijenata - kaže Azra Smailbegović, predsjednica Udruženja djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti ZDK.

Oboljeli od dijabetesa tip 1 u BiH imaju nejednaka prava, što, kako dodaje Smailbegović, nije zasnovano na medicinskim indikacijama nego na administrativnim barijerama.

- Inzulinske pumpe koštaju od 5.700, dok naprednije verzije dosežu cijenu i višu od osam hiljada KM. Mogu trajati do pet godina, ali malo je pacijenata koji to sami mogu kupiti - naglašava Smailbegović.

Tuzlanski kanton specifičan je po tome što njihovi zdravstveni osiguranici imaju pravo na ograničenu refundaciju.

To prema riječima Ljube Mujezinović, članice Upravnog odbora Saveza dijabetičara Federacije BiH, znači da se oboljelima mjesečno refundira 150 KM.

- To ni blizu nije dovoljno, jer samo jedan senzor košta između 120 i 140 KM, kako koji kome odgovara, a mjesečno vam u prosjeku trebaju tri, plus još propratnih stvari jer nemaju svi transmitere. To je pod uvjetom da vam nijedan tokom mjeseca ne prestane raditi - objašnjava Mujezinović.

U nekim kantonima, kako navode iz Udruženje djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti ZDK, oboljeli gube pravo na besplatne senzore i pumpe sa navršenih 18 godina života.

- Radi se o ličnom alatu za kontrolu bolesti i sramota je da stanovnici nekih kantona traže pomoć preko Pomozi.ba kako bi ih kupili, umjesto da im to kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja finansira. Još je veća sramota da ljudi umiru od posljedica dijabetesa u današnje vrijeme, a takvih slučajeva ima, naročito u Srednjobosanskom kantonu - kaže Alma Mulaosmanović, predsjednica Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1 KS.