Uzimajući u obzir procese u svijetu, regiji i samoj Bosni i Hercegovini, pred nama su vjerovatno najvažniji postdejtonski izbori. Država se nalazi u velikoj krizi, međunarodni poredak se urušava, islamofobija buja, u Evropi jačaju desničarski pokreti, velikodržavni projekti usmjereni protiv Bosne i Hercegovine nanovo su oživljeni...

U takvim okolnostima od posebne je važnosti pozicija Bošnjaka u Predsjedništvu BiH. Donosimo 12 ključnih razloga zbog kojih Denis Bećirović ne bi trebao ostati na toj poziciji.

Bećirović je zajedno sa Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića i bez definisanog programa rada Vijeća ministara i neophodnog uvjetovanja uveo Trojku u vlast sa SNSD-om i HDZ-om.

Rezultat toga su ojačan spreg SNSD-HDZ, blokade, poniženje Bošnjaka i agonija u kojoj se država nalazi. To je njegov "nulti grijeh". Vijeće ministara je njegovo i on snosi odgovornost za njegov nerad. Nikada ranije se nije desilo da Bošnjak u Predsjedništvu BiH sa Srbinom preglasa probosanskog člana Predsjedništva Komšića.

Milorad Dodik i ostali dužnosnici bh. entiteta RS i SNSD, iako su godinama bili pod sankcijama SAD-a, u potpunosti su preuzeli diplomatske kontakte BiH i kreiraju narativ ka ključnim članicama međunarodne zajednice.

Istovremeno, Denis Bećirović rukovanje s dužnosnicima drugih država i međunarodnih organizacija predstavlja kao "sadržajne razgovore". Bećirović time stvara opasnu iluziju da vodi "diplomatsku ofanzivu" iako najčešće nema ni informaciju šta se sve sprema.

BiH nije pozvana na samit NATO-a u Ankari, nije pozvana u Strateško partnerstvo sa SAD-om, a pozvane su susjedne zemlje.

Dok Bećirović pokušava ubijediti javnost da ostvaruje diplomatske pobjede, Dodik i ostali su skinuti s "crne liste" SAD-a i redovni su gosti Bijele kuće i najbližih saradnika predsjednika Trumpa.

Bećirović je u prošloj kampanji najavljivao da će "umjesto dosadašnjih beskorisnih svađa, kao dobri susjedi početi rješavati otvorena pitanja" sa susjednim državama. Tokom mandata nije poduzeo ništa ili barem javno spomenuo neko od otvorenih pitanja sa Hrvatskom i Srbijom. 

Svojom neaktivnošću i izostankom inicijative na rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima, poput granice i naše imovine u tim zemljama, omogućio je Hrvatskoj i Srbiji da se umjesto toga bave unutrašnjim pitanjima Bosne i Hercegovine. 

Denis Bećirović u pravilu nije reagovao ili stao u zaštitu Bošnjaka u BiH ili regiji. Šutio je na ponižavanje i uvrede koje plasiraju Dodik, ministar finansija BiH Srđan Amidžić, prešutio je Dodikovo psovanje genocida...

Šutio je o suspenziji Ustava i obespravljivanju Bošnjaka. Želi bošnjačke glasove, ali tvrdi da bi napustio SDP ako bi ta partija bila bošnjačka.

U mandatu Denisa Bećirovića BiH nije ostvarila ni najmanji napredak ka EU i NATO-u. Naprotiv, uprkos ogromnoj političkoj volji i spremnosti predstavnika EU i NATO za integraciju naše zemlje, domaće vlasti nisu ispunile niti jedan uvjet za napredak ka članstvu u ove dvije organizacije.

Bećirovićev mandat je jedini u kojem nije napravljen nijedan konkretan korak ka članstvu u NATO-u. Umjesto toga, Bećirović javnosti nudi isprazne izjave i nabraja rezultate iz ranijih mandata u kojima je bio u opoziciji ili uspjehe ranijih članova Predsjedništva BiH, poput Zakona o odbrani, upućivanja zahtjeva za članstvo u NATO-u, slanje ANP-a i pristupanje MAP-u.

Bećirović je isprazni populista. Njegove izjave i obraćanja su bez suštinskog sadržaja, sve se svodi na populističke fraze i citiranje Ustava i zakona.

Podnosio je i najavljivao populističke inicijative od kojih nijedna nije realizovana: Zakon o gasu na državnom nivou, Strategija za mlade na državnom nivou, povećan državni budžet za BHRT i instutucije kulture, rješavanje Ugovora s Islamskom zajednicom... Predložio je zaključke o funkcionisanju BHRT-a, od kojih nijedan nije realizovan, a javni medijski servis se nalazi pred gašenjem, o čemu nakon svega Bećirović šuti.

Bećirović, koji ima 30-godišnje iskustvo u politici vrlo dobro zna da ništa od onoga što je predlagao ne može biti realizovano, ali je uporno plasirao "sladunjavu patriotsku priču". Sve je bilo podređeno novom mandatu.

Strategija vanjske politike 2018-2023, usvojena u mandatu Bakira Izetbegovića je istekla. Bećirović nije poduzeo ništa da se usvoji nova, pa Bosna i Hercegovina danas uopće nema ovaj izuzetno važan dokument.

Iza Bećirovićeve kandidature je stalo 14 stranaka, ideološki i po snazi potpuno različitih. To nije jasna koalicija s programom, već interesna grupa koja po svaku cijenu želi vlast. Ne zna se ko je lider. Bećirović to nije.

Većinu mandata se šutnjom ograđivao od stranaka koje ga podržavaju. Kada ih je pozvao da ne glasaju za izbor Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, niko ga nije poslušao, ali mu to nije smetalo da prihvati njihovu podršku za novu kandidaturu.

To jasno govori da je i poziv da se ne glasa za Vukoju bio tek populistički potez.

Nema značajniju poziciju niti utjecaj ni u svom SDP-u, niti ima bilo kakav utjecaj na odluke drugih stranaka. U takvim okolnostima se ne mogu provoditi nikakve politike, osim ispunjavanja kadrovskih želja minornim strankama i potkapacitiranim kadrovima s ciljem da se pod svaku cijenu ostane na vlasti.

Polovina od 14 čelnika stranaka koje podržavaju Bećirovića su prvostepeno osuđene, imaju podignute optužnice ili se protiv njih vode jedna ili više istraga zbog korucije. Neki od njih ne znaju koje su fakultete završili, drugi imenuju srodnike na čelo institucija ili firme članova njihovih porodica dobijaju višemilionske poslove od države. Bećiroviću, ništa od toga ne smeta, on rame uz rame s njima šeta ulicama bh. gradova.

Glas za Bećirovića je glas sa njihov ostanak na vlasti. Njihov ostanak na vlasti je produžavanje agonije u koju su doveli državu i Bošnjake.

Bećirović nije izgovorio nijednu riječ o katastrofalnim potezima i neradu Vijeća ministara kojem je dao mandat, zaustavljenom EU putu, propalim sredstvima iz Plana rasta, blokadama u Domu naroda, ne oglašava se o aferama, šuti o "spengavanju", hapšenjima ministara Trojke...

Šutio je o istrazi međunarodnih tužilaca o Autocestama, prešutio je davanje 100 miliona KM za zgradu Dodikovog kuma, nije poduzeo ništa da spriječi prekid finansiranja izgradnje autoputa na Koridoru Vc uzrokovano korupcijom menadžmenta Autocesta FBiH, nije se oglasio o otkazivanju Samita lidera Zapadnog Balkana koji je propao zbog pokušaja namještanja tendera, šutio je o aferi "Black Tie"...

O "Bećirovićevim uspjesima" govori uglavnom sam Bećirović ili ambasadori koje je on imenovao, čime je gotovo kompletnu diplomatsku mrežu stavio u službu svoje kampanje, a ne u službu države. Sve je podređeno Bećirovićevom PR-u, kroz fraze o "važnim razgovorima" i "jasnim porukama" iza kojih ne stoje nikakvi konkretni rezultati.

Hvali se susretima na marginama raznih međunarodnih konferencija naglašavajući da je sjedio pored, primjerice, predsjednika Francuske.

Istovremeno, kad njegova supruga sjedi pored supruge Benjamina Natanjahua Bećirović pokreće kampanju objašnjavajući kako nije mogla birati pored koga će sjediti, potpuno ignorišući činjenicu da se na nekim događajima jednostavno ne morate pojaviti.

Ovo je jedan od primjera licemjerstva, političkog diletantizma i potpunog izostanka brige za interes BiH. Bećirović nastoji javnost uvjeriti da je njegovo sjedenje pored Macrona uspjeh, a njegove supruge pored Sare Natanjahu slučajnost i poštivanje protokola.

Denis Bećirović, kao zastupnik u entitetskom i državnom parlamentu, upamćen je kao osoba koja je pisala "otvorena pisma", te inicirala niz besmislenih i neprovodivih inicijativa, ali i kao osoba koja je zdušno podržala Zakon o prebivalištu koji je ključni razlog blokade povratka Bošnjaka u RS i oduzimanje njihovih prava.

Ima 51 godinu a na budžetu je već punih 28 godina. Prije politike se nije bavio nikakvim konkretnim poslom.

Denis Bećirović u četiri godina mandata nikad nije održao press konferenciju na kojoj bi odgovorio na ozbiljna novinarska pitanja. Njegova komunikacija s medijima svodi se na gostovanje u medijima pod kontrolom SDP-a, sa unaprijed dogovorenim pitanjima, ili na slanje snimljenih izjava.

Bećirović nema hrabrosti da se suoči s novinarima koji bi kritički propitivali njegovo djelovanje. Izbjegao je i sučeljavanje u debatama s protivkandidatima.