Moždani udar je jedan od vodećih uzroka smrti i invaliditeta u cijelom svijetu, a naučnici procjenjuju da će jedna od četiri osobe, tokom života, doživjeti moždani udar.

Prema procjenama Svjetske organizacije za moždani udar (World Stroke Organization - WSO), svaki tri sekunde, nekoga, negdje, pogodi moždani udar. To znači da gotovo svake godine 12 miliona ljudi doživi moždani udar, od kojih više od polovine završi letalno.

Za osobe koje su preživjele moždani udar posljedice mogu biti razorne, od života promijenjenih zauvijek, razbijenih porodica, no nadu vraća činjenica da se moždani udar u čak 90 posto slučajeva može spriječiti.

U Bosni i Hercegovini moždani udar je prvi na listi uzročnika koji izazivaju najgoru i najveću onesposobljenje, odnosno invalidnost, a posljednjih godina negdje između trećeg i petog mjesta po smrtnosti.

- Naš najveći problem, a vjerujem i u zemljama regije, je taj što je u BiH slaba kontrola osnovnih bolesti koje su rizikofatori za nastanak moždanog udara, a to su dijabetes, hiperenzija, povišene masnoće, slabija tjelesna aktivnost. Moramo priznati da nam pacijenti kažu da neredovno uzimaju lijekove za svoje osnovne bolesti, tako da kad sve to zajedno uzmemo u obzir, možemo reći da je broj oboljelih od moždanog udara u porastu - kaže na početku razgovora za Faktor mr. sci. med. dr. Nermina Polimac-Gorana, specijalista neuropsihijatar, šefica Odjeljenja za neurologiju u Općoj bolnici "Prim. dr. Abdulah Nakaš" u Sarajevu.

Ovogodišnja poruka WSO-a u povodu 29. oktobra - Svjetskog dana moždanog udara - odnosi se na prevenciju ovog naglo nastalog neurološkog poremećaja uzrokovanog poremećajem cirkulacije u mozgu, te se poziva stanovništvo da se iskoristi snaga sporta i da se ljudi potaknu na više tjelesne aktivnosti.

Egzaktnih pokazatelja nema, ali prema grubim procjenama, Polimac-Gorana kaže da se jedna trećina onih koji dožive moždani udar oporavi, jedna trećina ostane sa izraženim invaliditetom, a jedna trećina umre.

- Iako se početkom 21. stoljeća zanovljene terapije u tretiranju moždanog udara, na možemo se pohvaliti da je situacija nešto bolja. Zbog toga se i krenulo sa programima čiji je cilj povećanje svijesti kod ljudi da se rano prepoznaju simptomi bolesti kako bi se terapija na vrijeme osigurala i tako spriječile sve loše stvari koje dolaze nakon moždanog udara.

Ono što zabrinjava jeste što se iz godine u godinu, prema riječima naše sagovornice, pomjera dobna granica kod osoba koje doživljavaju moždani udar. To znači da je sve mlađih koje pogađa ovaj neurološki poremećaj.

- Naglasila bih da je do sada kod mlađih od 45 godina moždani udar bio nedefinisan. Kod njih je sama pojava moždanog udara bila iznenađujuća. Zahvaljujući kardiološkoj dijagnostici, uključenju kardiologa i prepoznavanju rizikofaktora, kao što je činjenica da kod nekih ljudi postoji "foramen ovale", pregrada u srcu koja je još uvijek prohodna, a trebala bi biti zatvorena od šest mjeseci do godinu dana života, jer predstavlja veliki rizikofaktor, bolests e može spriječiti. Druga stvar kod mlađih ljudi, a koja može povećati rizik, je gojaznost, a potom i povišene vrijednosti šećera, masnoća u krvi, nedostatak fizičke aktivnosti, ali i pojava na koju danas malo ko može utjecati, a to je stres, te određene psihičke bolesti poput depresije, anksioznosti.

Najčešći simptomi moždanog udara, prema riječima Polimac-Gorane, su slabosti ili utrnulost jedne strane tijela, poremećaj govora i vida ili smetnje ravnoteže i koordinacije, iznenadni napad glavobolje vrlo intenzivan i bez posebnog uzroka.

Dodaje da ne vjeruje da bi ijedan neurolog samo podrhtavanje ruke proglasio simptomom moždanog udara.

- Tokom pregleda imamo nešto što zovemo oscilacije ekstremiteta koji govori u prilog njegove slabosti, bilo da je to ruka, noga ili oboje. To je pokazatelj mišićne i motorne slabosti ekstremiteta što bi išlo u prilog ranim znakovima moždanog udara.

Oporavak u prvom redu, kako kaže Polimac-Gorana, zavisi od stanja organizma i činjenice koliko pacijent sluša preporuke ljekara i koliko je fizički aktivan.

- Savjeti ljekara odnose se na terapiju. Nakon moždanog udara potrebno je staviti pod kontrolu sve rizikofaktore, od povišenog krvnog pritiska, koji je rizikofaktor broj jedan. Dijabetes se mora držati pod kontrolom lijekovima ili inzulinom, prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, fizička aktivnost - ako se pacijent može kretati, ako ne može, onda se preporučuje fizikalni tretman. Računa treba povesti i o zdravoj prehrani. Što se tiče lijekova, oni su svi pristupačni našim pacijentima, neki su besplatni preko zavoda zdravstvenog osiguranja, a neki se plaćaju. Kada govorimo o fizikalnoj rehabilitaciji, tu situacija nije sjajna, ne mogu reći da svi pacijenti mogu dobiti besplatnu fizikalnu terapiju, bilo da je to banja ili terapija u stacionarnim uvjetima, ali se trudimo da svaki pacijent dobije rani rehabilitacioni tretman - naglašava Polimac-Gorana.

Dodajmo i to da će Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš" i ove godine Svjetski dan moždanog udara obilježiti višesatnim programom.

- Prvi dio programa bit će posvećen screeningu karotida - ultrazvučni color doppler krvnih sudova vrata, s obzirom na to da su karotidne arterije predilekciono mjesto za nastanak moždanog udara, odnosno njihovo stanje je direktno proporcionalno riziku od moždanog udara. Dakle, prvi dio programa posvetit ćemo pregledu pacijenata, a pripremamo i predavanja koja se tiču moždanog udara, njegovog prepoznavanja i liječenja. Najavit ćemo i javnu kampanju prema stanovnicima, a sve po uzoru na evropske zemlje, koja se odnosi na trombolitičku terapiju, koja se može dati unutar četiri i po sata od ranih znakova moždanog udara. Terapija se može dati samo unutar tog vremenskog perioda i zbog toga je presudno da osoba na vrijeme prepozna simptome i odmah dođe u zdravstvenu ustanovu - zaključila je Polimac-Gorana.