Mnogi vozači iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj putuju automobilom registrovanim na oca, majku, supružnika ili drugog člana porodice.

Najčešće ne očekuju nikakve poteškoće jer sa sobom imaju ključeve, originalnu saobraćajnu dozvolu, a često i isto prezime kao vlasnik automobila. Međutim, tokom granične kontrole može im biti zatražen dokaz da im je vlasnik dozvolio korištenje vozila u inostranstvu, piše GP Maljevac.

Vozačka dozvola potvrđuje da osoba ima pravo upravljati određenom kategorijom vozila, dok saobraćajna dozvola potvrđuje da je automobil registrovan. Ako vozač nije ujedno i vlasnik naveden u saobraćajnoj dozvoli, ti dokumenti sami po sebi ne potvrđuju da je vozilo dobrovoljno ustupljeno na korištenje.

Činjenica da je vlasnik automobila otac, majka ili supružnik vozača može olakšati objašnjenje, ali nije službeni dokaz da se vozilo koristi uz njihovu saglasnost.

Policijski službenik na osnovu prezimena ne može znati da li je automobil posuđen, uzet bez dozvole, predmet porodičnog spora ili prijavljen kao ukraden.

Zbog toga se vozačima preporučuje pribavljanje dozvole za upravljanje tuđim vozilom u inostranstvu, poznate kao DTV.

Iz BIHAMK-a navode da ovaj dokument služi kao dokaz nadležnim organima druge države da vozilo nije otuđeno i da ga vozač koristi uz izričitu saglasnost vlasnika.

Za automobil registrovan u Bosni i Hercegovini DTV se izdaje uz prisustvo vlasnika vozila i osobe koja će njime upravljati.

Vlasnik treba predočiti važeću saobraćajnu dozvolu, dok korisnik vozila prilaže pasoš. Prema informacijama BIHAMK-a, dokument važi do isteka registracije vozila, ali najduže godinu dana, a njegovo izdavanje košta 25 KM.

U dokumentu se navode podaci o vlasniku, vozaču i vozilu, čime se granična kontrola može znatno pojednostaviti.

Postupanje može biti različito od države do države. Hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da neposjedovanje punomoći ili dozvole za upravljanje tuđim vozilom samo po sebi ne može biti razlog za zabranu izlaska iz Hrvatske, osim ako država u koju se putuje zahtijeva takav dokument.

Policija ipak može provesti dodatne provjere vozača i automobila ako postoji sumnja na krivično djelo, prekršaj ili druge nepravilnosti povezane s vozilom i dokumentima.

Zbog toga vozač može više puta prijeći granicu bez pitanja o vlasništvu, a prilikom nekog narednog putovanja biti izdvojen radi detaljnije kontrole.

Tada se može provjeravati ko je vlasnik vozila, zašto ga koristi druga osoba, kamo putuje te postoji li prijava povezana s automobilom, registarskim oznakama ili dokumentima.

Granične i policijske službe koriste domaće i međunarodne evidencije za provjeru sumnjivih vozila.

Schengenski informacioni sistem sadrži upozorenja o ukradenim, otuđenim ili izgubljenim automobilima, registarskim tablicama i saobraćajnim ispravama. INTERPOL također vodi bazu ukradenih motornih vozila.

Ako vozač nema službenu dozvolu, policija može pokušati kontaktirati vlasnika, provjeriti podatke u evidencijama ili zatražiti dodatno objašnjenje. Postupak može trajati nekoliko minuta, ali i znatno duže ako vlasnik nije dostupan ili podaci nisu usklađeni.

Fotografija lične karte vlasnika, poruka na mobilnom telefonu ili rukom napisana izjava mogu pomoći u razjašnjavanju situacije, ali nemaju istu dokaznu vrijednost kao službena višejezična dozvola.

Kod službenih, leasing i rent-a-car vozila procedura može biti strožija.

Osoba koja upravlja službenim automobilom trebala bi imati putni nalog ili službeno ovlaštenje. Kod leasing vozila potrebno je provjeriti da li ugovor dozvoljava izlazak iz države i da li je potrebna posebna saglasnost leasing društva.

Rent-a-car vozilo ne bi trebalo izvoziti iz države bez dozvole navedene u ugovoru, čak i kada je vozač uredno prijavljen kao korisnik.

Vozač bi, uz DTV ili punomoć, trebao imati originalnu saobraćajnu dozvolu, važeću vozačku dozvolu, putnu ispravu i dokaz o osiguranju kada je to potrebno.

Fotokopija saobraćajne dozvole uglavnom nije sigurna zamjena za original, posebno tokom granične ili policijske kontrole.

Ako policija utvrdi da je automobil prijavljen kao ukraden, da registarske tablice ne pripadaju vozilu ili da su dokumenti falsifikovani, vozilo može biti oduzeto, a vozač zadržan radi kriminalističke obrade.

Ako vozilo nije ukradeno, ali vozač ne može dokazati da ga koristi uz dozvolu vlasnika, moguća je duža provjera, kontaktiranje vlasnika ili zahtjev da se prije nastavka putovanja pribavi odgovarajuća potvrda.

Za automobil registrovan u Bosni i Hercegovini na ime člana porodice najsigurnije je prije putovanja izvaditi DTV. Trošak od 25 KM znatno je manji od mogućih dodatnih troškova, gubitka vremena i neugodnosti na granici.