Odjeven u tradicionalnu narodnu nošnju, Ramiz Fatić u svom objektu u Umoljanima, bosanskohercegovačkom selu na južnim padinama planine Bjelašnice, dočekuje turiste koji žele osjetiti bosansku tradiciju i gastronomiju.

Ovaj 70-godišnjak otišao je iz rodnog kraja kao dijete, prošao svijet, ali nikada nije zaboravio odakle je. Uvijek je postojala želja da se vrati.

- Mogao sam ostati u inostranstvu, ali nisam. Čovjek bez domovine je kao novorođenče bez majke - kaže Fatić.

Posljednjih godina, s ponosom dočekuje putnike, prolaznike i namjernike, ugosti ih i obavezno progovori koju o umoljanskim običajima, životu i kraju.

- Pedeset godina se bavim ugostiteljstvom. Imao sam obrt u Sarajevu, pravio sam dnevno i do 500 kilograma bureka. Sada ovdje dočekujem turiste iz svih dijelova svijeta. Svi odlaze zadovoljni, jer ih ugostimo sa zdravom hranom i dobro raspoloženi - kazao je Fatić.

Specijalitet u njegovom objektu je burek od telećeg mesa.

- Dolaze mnogi Arapi na pitu. Kada treba da lete za Dubai, naruče i nose sa sobom - ispričao je.

Umoljani su smješteni na nadmorskoj visini od 1.353 metara i jedno su od rijetkih planinskih sela gdje se i tokom oštre bjelašničke zime odvija život.

Ne ostaju svi stanovnici tu preko zime, jer se znalo dešavati da visina snijega bude i nekoliko metara.

Raj za oči i odmor za dušu, Umoljani, danas, prema riječima stanovnika, nisu ono planinsko selo kakvo pamte. Dio autentičnosti je izgubilo kada je u potpunosti spaljeno 1993. godine, za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Džamija u Umoljanima, čiji datum izgradnje nije tačno utvrđen, jedina je sačuvana, a lokalno stanovništvo vjeruje kako je "spasio srpski vojnik koji je nije htio zapaliti". Proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Selo je obnovljeno, ali ne u prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala i asfaltom kroz selo. Imaju uličnu rasvjetu, a kuće su priključene na električnu energiju.

Do Umoljana se dolazi putem iz Sarajeva, preko olimpijskog centra Bjelašnica, kroz prelijepe šumske predjele i pejzaže kojima posebnu čar daje snježni prekrivač. Nesvakidašnji mir i spokoj osjeti se na samom ulazu u selo.

Do sredine '80-ih godina u Umoljanima su ljudi živjeli i privređivali od stočarstva i poljoprivrede.

- U selu je prije nesretnog rata bilo 50 domaćina, bilo je stočarski kraj. Sada je tu zastupljen planinski seoski turizam. Ima samo sedam-osam domaćina koji su tu preko zime. Međutim, tokom ljeta selo je puno - ispričao je Fatić.

Poručio je da je ovaj kraj vazdušna banja, jer se za 14 dana boravka "promijeni krvna slika".

Na ulazu u selo je nekropola stećaka, Okamenjena aždaha i vijugavi Studeni potok.

Postoje dvije verzije priče o tome kako su Umoljani dobili ime.

Jedna kaže da su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki od njih ostali.

Po drugoj je "aždaja izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen tri kilometra od sela i prošla kroz Studeni potok vijugajući s namjerom da pojede stanovništvo". Kada je primijetilo stanovništvo, povuklo se na brdo Pošiljak i počelo moliti i umolili su da se aždaja okameni. Legenda kaže da se sada na tom mjestu može vidjeti oblik okamenjene nemani.