Dotrajale fasade brojnih austrougarskih objekata u Sarajevu postaju sve ozbiljniji problem, a pitanje njihovog održavanja više nije samo pitanje izgleda grada i očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa, već i sigurnosti građana.

Stručnjaci upozoravaju da se problem ne može riješiti površinskim obnovama fasada, jer su mnoge zgrade stare više od jednog stoljeća i tokom decenija su višestruko pregrađivane, mijenjane su instalacije, a pojedini objekti nisu adekvatno održavani.

Poseban problem predstavljaju objekti koji se nalaze u Historijskom urbanom krajoliku Sarajeva, gdje svaki zahvat zahtijeva posebne procedure i odobrenja nadležnih institucija.

O stanju austrougarskih objekata u Sarajevu za Fenu je govorio arhitekta Amir Vuk Zec, koji upozorava da su na pojedinim fasadama oštećenja i propadanje vidljivi golim okom.

Međutim, kako ističe, mnogo veći problem od same fasade jeste stanje zgrada.

 - Stalno ponavljam da nema "šminkanja" fasada dok se zgrade iznutra ne saniraju i ne stabiliziraju. To su objekti stari više od 100 godina, tokom vremena višestruko su pregrađivani, ugrađivane su nove instalacije, ali potrebna im je ozbiljna rekonstrukcija, a ne samo obnova vanjskog izgleda. Da bi bile zdrave izvana, mora se urediti unutrašnjost - kaže Zec.

Sanacija ovakvih objekata, naglašava Zec, izuzetno je zahtjevna i skupa.

Prije svega potrebno je ukloniti dotrajalu fasadu i oštećeni malter između cigala, stabilizirati zidove, a tek potom pristupiti obnovi i ponovnom postavljanju ornamenata i završnih slojeva.

- U operaciji vam zubar ne postavlja most dok ne dođe do zdravog tkiva. Isto je i sa fasadom, najprije bi trebalo obiti sve što je dotrajalo i doći do zdravog sloja, a tek onda nanijeti novi materijal. Nije dovoljno samo ofarbati fasadu, to je najlakše uraditi - kazao je Zec.

On je podsjetio i na iskustvo Zagreba nakon zemljotresa, kada je teško oštećen historijski centar grada, što je pokazalo koliko stare zgrade mogu biti ranjive ukoliko nisu adekvatno održavane.

Prema važećim propisima, za održavanje fasada odgovorni su etažni vlasnici, odnosno stanari, koji te poslove obavljaju putem upravnika zgrade.

Kada je riječ o objektima koji su pod zaštitom, problem je dodatno složen jer se radovi ne mogu izvoditi bez odgovarajućih odobrenja nadležnih institucija.

Zec upozorava da su za takve zahvate potrebne firme koje posjeduju odgovarajuće licence i odobrenja.

- Ovi objekti su obaveza ne samo grada i općina, jer su ponos grada i cijele države - poručio je Zec.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo (KUIP) za Fenu također su upozorili da održavanje fasada objekata iz austrougarskog perioda, posebno onih koji su pod zaštitom, predstavlja problem koji postaje sve izraženiji.

Kako su naveli, za održavanje fasada odgovorni su etažni vlasnici, koji te poslove obavljaju putem upravnika, odnosno firme zadužene za upravljanje i održavanje objekta.

Istovremeno, grad i općine obavezni su planirati budžetska sredstva za nužne popravke.

Poseban izazov predstavljaju objekti u historijskom urbanom krajoliku Sarajeva, za koje su potrebna posebna odobrenja nadležnih organa - istakli su iz KUIP-a.

Iz KUIP-a navode da sanacija fasada zavisi od raspoloživih sredstava, odluka etažnih vlasnika i procjena nadležnih inspekcija.

Općinska urbanističko-građevinska inspekcija može naložiti izvođenje potrebnih radova ili zabranu korištenja objekta ukoliko postoji opasnost po ljude i imovinu.

U slučaju neposredne opasnosti, upravnik zgrade dužan je hitno intervenirati i poduzeti isključivo neophodne radove kako bi se opasnost otklonila.

Ukoliko obrušeni dio fasade povrijedi prolaznika, iz KUIP-a pojašnjavaju da odgovornost snose etažni vlasnici, odnosno upravnik zgrade ukoliko je bio upoznat s oštećenjem, a nije izvršio hitnu intervenciju.

U KUIP-u kao jedan od najvećih problema izdvajaju nedostatak sistemskog pristupa.

Sanacija fasada na zaštićenim objektima zahtijeva plansko, stručno i koordinirano djelovanje svih nadležnih institucija, uz značajna finansijska ulaganja koja etažni vlasnici najčešće ne mogu sami osigurati - naglasili su iz ove institucije.

Upravo zbog toga pitanje obnove starih sarajevskih zgrada nije moguće svesti samo na obavezu stanara.

Potrebna je koordinacija različitih nivoa vlasti, stručnih institucija, upravnika zgrada i vlasnika, posebno kada je riječ o objektima koji imaju status kulturno-historijske baštine.

Austrougarski period, od 1878. do 1918. godine, obilježio je intenzivnu urbanizaciju Sarajeva. U tom periodu izgrađene su brojne javne, stambene i poslovne zgrade koje su gradu dale prepoznatljiv srednjoevropski izgled, uz istovremeno zadržavanje njegovog orijentalnog naslijeđa.

Danas upravo te zgrade predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih dijelova Sarajeva.

Historijski urbani krajolik Sarajeva upisan je 2020. godine na UNESCO-ovu Tentativnu listu svjetske baštine, čime je dodatno potvrđena vrijednost graditeljskog naslijeđa nastalog kroz različite historijske periode, uključujući i austrougarsko doba.

Zato problem dotrajalih fasada više nije samo pitanje estetike. Iza ukrasnih elemenata i historijskih pročelja nalaze se objekti stari više od 100 godina, a njihovo očuvanje zahtijeva mnogo više od novog sloja boje.