Zamislite glavni grad jedne evropske države u kojem u nedjelju pukne glavna vodovodna cijev, ostavljajući hiljade građana bez kapi vode na cijeli dan. Žedni ste, ali vodu ne možete kupiti. To je slučaj sa Sarajevom jer su Federalna vlada i parlamentarna većina donijeli zakon koji zabranjuje rad trgovinama nedjeljom.

I onda se općinske, gradske i kantonalne vlasti sjete, da nakon 14 sati, stanovnicima naselja koja su ostala bez vode pošalje cisterne, a do tada, veliki broj stanovnika Sarajeva koji ima postraumatski stresni poremećaj s kanisterima ide po gradskim česmama i onim na groblju da donese vode - baš kao od 1992. do 1995. godine.

Podsjetimo, benzinske pumpe rade, ali nemaju vode za kupiti. Rasprodato.

I, pazite, ovo nije scenarij za neku filmsku priču, nije ni skeč, koji su nekad davno pripremili Nadrealisti, ovo je realnost u kojoj žive građani Federacije BiH zbog nesposobnosti i populizma "influenserske vlade".

I dok se vlast bavi društvenim mrežama, a ministri, načelnici, gradonačelnici i ostali takmiče ko će imati ljepšu sliku na profilima, a narodu svako malo iskaču njihovi uraci na Tiktoku, Facebooku, Instagramu, stanovnici glavnog grada, umjesto u 21. stoljeću žive u srednjem vijeku.

Vlast priča o digitalizaciji, pametnim aplikacijama, bezbrojnim mogućnostima, a građani na ulicama Sarajeva čekaju cisternu, kao u ratu.

I niko ne odgovara na pitanje šta je s novcem iz već realizovanog kredita od 50 miliona KM za Vodovod Sarajevo, para nema, a kvarova na vodovodnoj mreži sve je više. I nikad kraja....

Ako je ovako teško u "glavnom gradu" koji je "pod svjetlima reflektora", pitanje je šta se dešava u drugim gradovima u Federaciji BiH koji nisu stalno pod budnim okom javnosti.

A sad se ponovo vratimo neradnoj nedjelji. Kada je krajem prošle godine pompezno najavljena i uvedena neradna nedjelja, predstavljena je kao historijska pobjeda za radnička prava.

Međutim, rigidno provođenje ovog zakona, bez sluha za izuzetke i nepredviđene situacije, pretvorilo je potrošače u taoce.

Dok se veliki trgovački lanci lako prilagođavaju novim pravilima, građani su nedjeljom osuđeni na kupovinu osnovnih namirnica na benzinskim pumpama ili u rijetkim, ekstremno skupim dragstorima.

I mada iz Vlade FBiH "kao papagaji" stalno ponavljaju da promet nije pao, da radna mjesta nisu ugrožena, statistički podaci iz mjeseca u mjesec ih demantuju.

Gdje je nestalo obećanje o "jeftinijoj potrošačkoj korpi"? Čini se da je završilo samo na riječima.

Kao amortizer za cjenovne šokove, resorno ministarstvo i Vlada najavili su digitalnu aplikaciju.

Sistem pod nazivom "Usporedi cijene" trebao je građanima omogućiti da u svakom trenutku na svojim telefonima vide gdje su namirnice najpovoljnije.

Iako je aplikacija trebala biti potpuno funkcionalna još početkom marta, rokovi su ponovo produženi pod izgovorom "verifikacije podataka" i priprema trgovaca.

Danas, dok građani svakodnevno doživljavaju cjenovne šokove, transparentnost tržišta se i dalje svodi na pusta obećanja i birokratska uputstva, dok od obećanog digitalnog alata nema ni traga.

Ukrštanjem ova tri problema dolazimo do poražavajućeg zaključka, vlasti u Federaciji BiH nemaju nikakvu međusobnu koordinaciju niti bazičnu logiku u vođenju procesa. 

Vlada FBiH donosi zakone koji zaključavaju prodavnice nedjeljom, Federalno ministarstvo trgovine kasni sa obećanim aplikacijama, a Kantonalna vlada u Sarajevu i KJKP Vodovod i kanalizacija (ViK) nisu u stanju osigurati da građani imaju vodu u slavinama.

Vrijeme je da se vlasti prestanu baviti kozmetičkim populizmom i hitno okrenu rješavanju fundamentalnih infrastrukturnih i ekonomskih problema.

Dok se to ne desi, građanima ostaje samo da se nadaju da im cijevi neće pucati nedjeljom, da vodu neće morati tražiti na pumpama ili po javnim česmama na grobljima.  

A kako će i gdje kupovati i po kojim cijenama, to je već priča za neki novi tekst.