Dočekuju veliki broj učesnika "Marša mira", koji već tradicionalno kreće iz ovog sela, i kažu da su tog jula gledali užase i strahote koje ranije nisu mogli ni zamisliti.

Mirhat Mujčinović prisjetio se jula 1995. godine kada su u ovo mjesto stizale hiljade iscrpljenih i ranjenih Srebreničana.

- Juli je jako emotivan za mještane Nezuka. Jedan sam od svjedoka. Ono što smo tada vidjeli je zaista teško i ispričati i opisati. To je nemoguće opisati. To su slike koje su urezane u sjećanje - ispričao je Mujčinović.

Okupljanje učesnika "Marša mira" u Nezuku za njih je vrlo emotivno.

- Svi mještani su te '95. bili na raspolaganju ljudima koji su dolazili preko šume. Tog 17. jula 1995, kada su ljudi počeli izlaziti u velikom broju, nismo mogli predvidjeti šta će se desiti. One slike i stanje ljudi koji su prelazili iz šume su nezamislivi. Ti ljudi su bili ranjavani, nosili su sa sobom i mrtve, bili su bez oka, bez noge, ruke... Bili su i gladni i žedni - prisjetio se Mujčinović.

Naglasio je da dešavanja u julu mještane Nezuka vraćaju na 1995. godinu.

- Priklikom prelaska tih ljudi iz Srebrenice, u sjećanju mi je ostao jedan čovjek od 50-ak godina. Kako su ljudi prelazili, raspitivao se za sina jedinca. Rekao je da mu je sin 1972. godište. On se iz Nezuka vratio u Baljkovicu koja je još bila pod zasjedama i pucnjavom - rekao je Mujčinović.

Kasnije je čuo da se ni on nije vratio na slobodnu teritoriju.