Vršnjačko nasilje postaje sve ozbiljniji problem, a posljedice ne trpe samo djeca koja su žrtve, već i ona koja počine nasilje.

Slučaj iz Gornje Tuzle otvorio je i pitanje odgovornosti institucija.

Petnaestogodišnja djevojčica, koja se tereti za pokušaj ubistva nakon što je u školskom incidentu povrijedila dvije učenice, poslije mjesec i deset dana pritvora puštena je na slobodu.

Istovremeno, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona (TK) provjerava i navode da je djevojčica prije toga dvije godine bila izložena vršnjačkom nasilju.

Na pitanje ko je i kada morao reagovati, odgovora još nema.

Petnaestogodišnja učenica iz Gornje Tuzle, nakon što je u školskom incidentu povrijedila dvije vršnjakinje, mjesec i deset dana provela je u zatvoru sa zatvorenicima koji su osumnjičeni za ubistva i trgovinu narkoticima.

Puštena je na slobodu, ali priča o ovoj odličnoj i povučenoj učenici tek treba dobiti svoj epilog.

- Dalje se vodi pripremni postupak prema ovoj djevojčici, da je osumnjičena za dva zaista teška krivična djela, krivično djelo pokušaj ubistva, krivično djelo nanošenja teških tjelesnih povreda - kaže Admir Arnautović - portparol Tužilaštva Tuzlanskog kantona, piše BHRT.

Prema navodima koji se provjeravaju, djevojčica je duže vrijeme prijavljivala da trpi vršnjačko nasilje.

Ako se ti navodi potvrde, pitanje je zašto reakcija nije uslijedila ranije.

Zato sada i Tužilaštvo TK istražuje odgovornost škole u Gornjoj Tuzli.

- Uzete su izjave od većeg broja svjedoka, pribavljena materijalna dokumentacija. Ali zaista se ne može za nekih mjesec i deset dana donijeti takva odluka, ali ćemo insistirati da se takav postupak dovede do kraja i da se donese tužilačka odluka ima li ili nema elemenata krivičnog djela - navodi Arnautović.

Tuzlanski kanton ima pravilnik koji propisuje postupanje u slučajevima nasilja među učenicima. Postoje obaveze škole, nastavnika, direktora i stručnih službi.

Postoje procedure prijavljivanja, procjene rizika i zaštite djeteta. Ali između onoga što piše u pravilniku i onoga što se događa u školama, očigledno postoji veliki jaz.

- Mi unutar odgojno obrazovnih institucija nemamo ništa. Vjerujte i sam nasilnik je žrtva. Ja to uvijek volim da podcrtam. Ti faktori ili se nalaze u porodici, ili u školi, ili u vršnjačkoj grupi, ili u kompletnoj zajednici, mobilnim uređajima, tom ekranizmu koji je danas gorući problem - kaže Lejla Kuralić Čišić, sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNTZ.

A gorući problem je i taj što od sistema, kako dalje navodi BHRT, očekujemo da prepozna nasilje, spriječi ga i zaštiti dijete, a istovremeno nemamo dovoljno ljudi čiji je posao upravo rad sa djecom i njihovim problemima.

Djevojčica iz Tuzle je kao maloljetna osoba mjesec i deset dana boravila u pritvoru u KPZ-u Tuzla, u ustanovi u kojoj su smještene i punoljetne osobe.

- Apsolutno nije adekvatan smještaj da maloljetne osobe budu s punoljetnim osobama, koji su čak i povratnici u krivičnim djelima. To može ostaviti posljedice i produbiti probleme kod djece koja završe u takvoj vrsti ustanove - kaže Vildana Zrnanović, psihologinja Centra za socijalni rad Tuzla.

Zato ovaj slučaj ne smije biti sveden samo na pitanje ko je koga povrijedio i ko će na kraju biti kriv, nego odgovoriti na pitanje kakvi smo postali kao društvo i zajednica kada svakodnevno slušamo i gledamo djecu nasilnike.

- Čitavo društvo nam je u jednom blatu, političkom, moralnom, svakakvom. Ta kriza morala koja je nastupila nakon rata. Ta kriza koja je nastupila nakon rata, mi iz nje još nismo izašli. Taman što mislim da smo dotaknuli dno, vidim da imaju još dva sprata u suterenu. Ne znam kakav bi se reset trebao desiti da mi ovo sve polako počnemo da podižemo - ističe Omer Isović iz Udruženja "Zmajevo srce" Tuzla.