Munira Subašić, predsjednica Pokreta majki enklave Srebrenica i Žepa, ubijena su 22 člana najuže porodice tokom genocida u Srebrenici.

Među njima najmlađi sin i suprug. Sve ove godine Munira se, zajedno sa ostalim majkama bori za istinu i pravdu.

Uoči donošenja Rezolucije o genocidu u Srebrenici bila je u New Yorku odakle je još jednom ukazala na važnost donošenja Rezolucije u Srebrenici.

Danas na komemoraciji u Srebrenici zahvalila se svim zemljama članicama UN-a koje su glasale za Rezoluciju. Neka znaju, kako je kazala, da pripadaju čovječanstvu.

- Za one koji nisu glasali i bili suzdržani vjerovatno će doći vrijeme da i oni glasaju kad bude trebalo, ali ako ne neka se sami stide. Preživjela sam genocid, ubijena su mi 22 člana najuže porodice, među njima i najmlađi sin kojeg sam najviše voljela. Moj muž, ubijena su naša djeca, braća, sestre, samo zato što su bili muslimani. Ali ipak majka Bošnjakinja, majka Srebrenice nije sjela da plače, digle smo svoj glas, probudile čitav svijet da kažemo da su naša djeca nevino ubijena i da se ono što se nama desilo više ne desi nikome. Nažalost danas mnoge majke u Palestini, Ukrajini i na drugim mjestima, plaču i gledaju krvavu svoju djecu. Svijet šuti ništa ne radi i često puta mi majke kažemo: "svijet i Evropa nisu ništa naučili. Poslije Holokausta, svi su rekli nikad više" - kazala je Subašić.

Istakla je da je padom Srebrenice ostalo pet i po hiljada djece siročadi.

- Djeca su gledala kad im ubijaju oca, brata, djeca su gledala kad im siluju majku, sestru, preživjela genocid. Neka djeca su se rađala i poslije smrti svoga oca. Nekad nisu imali ni fotografiju da znaju kako izgleda njihov otac. U mojoj kući često su me pitali - liče li na svog babu? Imaju li njegov, osmijeh, kosu. Morala sam objašnjavati: "da, isti ste svoj babo". Mi majke smo uspjele da djecu, koja su preživjela genocid, odgojimo bez mržnje i osvete, da budu najbolji studenti bez obzira gdje se nalazili. Imamo doktore, inžinjere, profesore, to je ponos majke Bošnjakinje, to je ponos majke Srebrenice. I sve majke svijeta trebaju da uče od nas. Iako smo doživjele i preživjele genocid pružile smo ruku svim majkama na Baklanu i u čitavom svijetu.  Često puta kažem, razlike su dobre, ali podjele nusi. Ne smijemo se dijeliti na ove i one, nego na dobre i loše ljude, apostoje samo dvije vrste ljudi - dobri i loši. Tako odgajam svoje unuke i želim da tako odgajaju svoju djecu sve majke - kazala je Subašić.