U Starom Rudom danas je obilježena godišnjica stradanja 101 bošnjačkog civila ubijenog u periodu od maja do septembra 1992. godine.

I nakon više od tri decenije, porodice još tragaju za posmrtnim ostacima 50 žrtava, čekajući istinu i pravdu.

Program obilježavanja započeo je simboličnim spuštanjem 101 cvijeta u rijeku Lim, u znak sjećanja na nevino ubijene.

Centralni dio programa održan je kod Spomen-obilježja šehidima - ubijenim, odvedenim i nestalim Bošnjacima u Starom Rudom, gdje su okupljeni odali počast žrtvama i uputili poruke mira, odgovornosti i očuvanja kulture sjećanja.

Tokom programa naglašeno je da svaki cvijet spušten u Lim predstavlja sjećanje na jedan ugašeni život, ali i trajni zavjet da se istina o počinjenim zločinima sačuva od zaborava.

Istaknuta je potreba za nastavkom potrage za nestalim osobama te procesuiranjem svih odgovornih za ratne zločine.

Podsjećajući da porodice 34 godine čekaju pravdu, poručeno je:

- Ovo je dan bola, ali i dan dostojanstva, istine i pamćenja. Nama preostaje da prevrnemo svaki kamen bosanskih brda dok svaku kost ne pronađemo i dostojanstveno ih sahranimo.

Prisutnima se obratio načelnik Općine Rudo Dragoljub Bogdanović, koji je izrazio saučešće porodicama žrtava i poručio da zločini nad nedužnim civilima ne smiju biti predmet političkih podjela, već trajna opomena i obaveza da odgovorni budu kažnjeni.

- Želim da izrazim duboku žalost i saosjećanje sa nevinim žrtvama Bošnjaka na teritoriji općine Rudo, koji su bili meta samo zbog toga što su druge vjere. Da je samo jedna žrtva, zaslužuje da je se sjećamo i da se okupljamo, i da sam ovdje - kazao je Bogdanović.

Govoreći o svim nevinim civilnim žrtvama, istakao je da među njima ne smije biti razlika.

- Zašto ubiti Aliju ili Ramu? Zašto ubiti neku Stojanu ili Ljubicu? Zašto ubiti još ovih 99 ljudi? Smrt i ubijanje nedužnih Ruđana se mora gledati kao na žrtve bezdušnih zločinaca koji nemaju naciju. Oni su zločinci koje treba kazniti. Želim još jednom da potvrdim i ponovim da zločinci moraju biti kažnjeni bez obzira iz kog naroda dolaze, a posebno oni koji su iz moga, jer brukaju i mene. Oni se zbog božije i ljudske pravde moraju naći i kazniti - poručio je Bogdanović.

Na kraju svog obraćanja uputio je poruku mira i zajedničkog života.

- Problemi su nam svima slični, bez obzira koje smo vjere. Mi moramo živjeti zajedno, u slozi, jedni pored drugih, da se poštujemo, pomažemo i uvažavamo. Molim se jedinom Bogu da nam podari mudrosti i razuma, i da se više nikad ne vrate zla vremena - poručio je.

Okupljenima se obratio i , koji je ukazao na činjenicu da ni nakon više od tri decenije porodice žrtava nisu dočekale zadovoljenje pravde, ističući odgovornost institucija koje su, prema njegovim riječima, dužne procesuirati ratne zločine.

- Ako bismo tražili odgovornije, naravno da su najodgovorniji oni koji ne rade svoj posao. Suštinski - institucije, funkcionisanje vlasti, sudovi i tužilaštva, koji bi trebali da se bave ovim, očito se ne bave zločinima. Bez obzira koliko se oni pravdali pritiscima na njih od strane nekih politika i struktura, oni ne rade svoj posao - kazao je ef. Pitić.

Muftija je upozorio da bi pravovremeno kažnjavanje odgovornih predstavljalo snažnu opomenu budućim generacijama i doprinosilo izgradnji pravednijeg društva. Podsjetio je i da nekažnjeni zločini iz prošlosti često ostavljaju prostor za ponavljanje novih stradanja, naglašavajući važnost odgovornosti i vladavine prava.

O boli koju porodice nose više od tri decenije svjedočio je i Ćamil Dorić, brat ubijenog Hamze, čija je porodica pretrpjela teške gubitke u dva rata.

- U onom Prvom ratu, zaklan mi je djed ovdje na mostu i bačen u Lim. A u ovom ratu su mi ubili brata, 4. jula na njegovoj njivi se zatekao... Tu su nam poubijani roditelji, u ovim ratovima su ubili naših petnaest do dvadeset članova porodice. A niko nije suđen za ovo. Niko. Ono što je još žalosno jeste da nam ovdje ne daju ni da podignemo ploču - ispričao je vidno potreseni Dorić.

Govoreći o potrazi za posmrtnim ostacima svoga brata, kazao je da porodica nikada nije dobila priliku da ga dostojanstveno ukopa.

- Nismo. To su divlje svinje iskopale i raznijele. To su našli drugi, mi nismo ni bili tu jer smo izbjegli. Bol nikad ne prolazi. I opet kažem, najžalosnije je da niko još nije optužen za ta nedjela koja su urađena - zaključio je Dorić.

Obilježavanje godišnjice završeno je dovom i polaganjem cvijeća, uz zajedničku poruku da sjećanje na nevino stradale mora ostati trajna obaveza, kao i nastavak traganja za nestalim osobama i istrajavanje u zahtjevu da svi odgovorni za počinjene zločine budu izvedeni pred lice pravde.

- Brat mi je ubijen početkom jula 1992. godine, u blizini rijeke Lim. Njegove posmrtne ostatke pronašli smo tek 2005. godine u mrtvačnici u Goraždu, kada je i dostojanstveno ukopan - kazala je Nura Zulčić sestra ubijenog Šemsudina Hodžića.

Kaže kako od 1973. godine živi u Francuskoj, a za njegovu sudbinu dugo nisu znali.

- Prema informacijama koje smo kasnije saznali, odveden je iz hotela u Rudom, gdje je otišao da nešto pojede. Dvojica policajaca su ga izvela iz hotela i rekla mu da pođe s njima. Šta se nakon toga dogodilo, samo Bog zna. Kasnije smo saznali da je njegovo tijelo pronađeno u blizini Strgačine. Navodno su ga pronašli naši ljudi i tu ga privremeno ukopali. Nakon rata govorilo se da na tom području postoji još pojedinačnih grobnica, ali se zbog nanosa pijeska i promjena terena više ne istražuju – kazala je.