Viši sud u Beogradu osudio je prvostepenom presudom Jovu Jandrića na 13, a Slobodana Pekeza na deset godina zatvora zbog ubistva 23 civila, među kojima četiri maloljetnika i deset žena iz sela Čerkazovići i Ljoljići na području Jajca - saopćeno je iz Fonda za humanitarno pravo.

Kako se navodi u saopćenju Fonda, presudom je utvrđeno da je 10. septembra 1992., kasno uvečer, grupa od oko deset naoružanih pripadnika vojske i policije - među kojima je bio i Pekez, a koju je organizovao i predvodio Jandrić - nezakonito lišila slobode i nasilno izvela iz kuća bošnjačko stanovništvo iz sela Čerkazovići i Ljoljići, većinom žene, djecu i starce.

- Pod prijetnjom smrću, oduzeli su im sve dragocjenosti i - udarajući ih puškama i nogama - sproveli do mjesta zvanog "Tisovac". Tu su im naredili da se poredaju jedno pored drugog iznad provalije. Ubrzo potom, otvorili su rafalnu paljbu i ubili 23 civila - navodi se u saopćenju, prenosi BIRN BiH.

Prema prvostepenoj presudi, iskazi i svjedočenja petero preživjelih, uključujući svjedočenja Mustafe Bajramovića i Fahrije Mutića pred Višim sudom u Beogradu, bili su jasni i precizni - da su vidjeli, čuli i doživjeli postupanje Jove Jandrića, te o njegovoj krivici Sud nije imao dileme.

- Dokaz da je Pekez kriv pružio je upravo Jandrić koji je potvrdio da je Pekez bio u sastavu naoružane grupe koja je strijeljala civile - stoji u saopćenju.

Jovana Kolarić, koordinatorica projekta iz Fonda za humanitarno pravo, smatra da su izrečene kazne niske u odnosu na utvrđene činjenice i da nisu u skladu s dosadašnjom praksom Suda. Dodala je da je Tužilaštvo u završnoj riječi predložilo kazne zatvora od 20 i 12 godina.

Fond navodi da je prilikom obrazlaganja presude predsjedavajući Sudskog vijeća Bojan Mišić naveo da je za odmjeravanje kazne od najvećeg značaja bila "okolnost prije koliko vremena se desio zločin", kao i godine optuženih, naglašavajući da okrivljeni Jandrić ima 70, a Pekez 67 godina.

Sud je tom prilikom naveo i da je cijenio razmjere zločina, kao i kazne izrečene za isti zločin pred Sudom Bosne i Hercegovine "koje su u tim razmjerama".

- Ovo je prvi put da Sudsko vijeće navodi da se vodilo praksom Suda BiH pri odmjeravanju kazni, ali izricanjem takvih kazni odstupilo je od sopstvene prakse - kaže Kolarić.

Sud BiH je ranije za ubistva 23 civila iz Ljoljića i Čerkazovića osudio Mirka (Mile) Pekeza na 20 godina, Milorada Savića na 15, a Mirka (Špire) Pekeza na deset godina zatvora. Postupak protiv Jandrića i Slobodana Pekeza ustupljen je pravosuđu Srbije.

Kolarić kaže da je u postupcima za ratne zločine neutemeljeno da se protok vremena cijeni kao olakšavajuća okolnost, kako zbog same prirode i težine tih krivičnih djela, tako i zbog činjenice da je zakonom propisano da ta djela ne zastarijevaju.

- Životna dob okrivljenog ne može biti od značaja za visinu kazne, tim prije što su u vrijeme izvršenja djela okrivljeni imali 38, odnosno 35 godina, tako da su u pitanju bile odrasle i zrele osobe svjesne svojih postupaka - kaže ona.

Masakr nad civilima ovih sela odigrao se 10. septembra 1992. godine kada su pripadnici Vojske Republike Srpske okupili mještane sela Ljoljići i Čerkazovići i odveli ih do mjesta Tisovac, gdje su ih bez ikakvog milosrđa strijeljali. U ovom su stravičnom događaju ubijena 23 civila, a četvero je povrijeđeno. Kasnije su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani iz jame Draganovac, nedaleko od Čerkazovića.

Najmlađa žrtva bio je devetogodišnji Adis Zobić, dok je najstarija bila Faza Balešić, rođena 1918. godine. Tragedija je ostavila trajne ožiljke na zajednici i porodicama, čiji su najmiliji izgubili svoje živote na ovom mjestu stradanja.

Zajednička dženaza za žrtve ovog masakra održana je u Vincu 12. maja 1999. godine, gdje je ukopano 19 tijela. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima tri osobe: Adnan, Adam i Selvedin Karahodžić. Porodice ubijenih traže da se konačno pronađu ovi posmrtni ostaci kako bi njihovi najmiliji mogli biti dostojanstveno ukopani.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom sudu u Beogradu.