Sarajevo je uspješno zakoračilo u budućnost, tačnije u 1993. godinu, gdje KJKP Vodovod i kanalizacija (ViK), pod dirigentskom palicom direktora Adnana Šeraka, sprovodi inovativni program historijske retro-simulacije na temperaturi višoj od 35 stepeni.

Dok stanovnici padinskih naselja poput Mahmutovca, Jarčedola i Boguševca već danima treniraju preživljavanje bez kapi vode, menadžment preduzeća demonstrira vrhunski cinizam šaljući cisternu u terminu od 10 do 12 sati – idealno tempirano za penzionere u punoj snazi koji mogu nositi kanistere i kante s vodom, dok su ostali građani u to vrijeme na poslu.

Ako malo bolje pogledate, ova katastrofa u režiji kantonalnih vlasti nije incident, već sistemska slika i prilika preduzeća koje decenijama uspijeva samo u jednoj disciplini: prebacivanju odgovornosti s izgorjelih pumpi na puknute cijevi.

Dok se dispečeri ViK-a brane metodom "operatori su zauzeti, sačekajte", a građani flašama i kofama simuliraju normalan život u 21. vijeku, pitanje odgovornosti ponovo lebdi u zraku kao i nakon nedavnog kolapsa na Dolac Malti.

Odgovor je, naravno, uobičajeni sarajevski klasik – neće odgovarati niko, jer je u sistemu gdje je luksuz imati vodu, najlakše građanima poručiti da se "strpe" i zahvale sudbini što ih, za razliku od ratnih godina na koje ih vlasti tako nostalgično podsjećaju, ovaj put s okolnih brda barem niko ne gađa dok s kanisterima idu prema najbližem izvoru.  

 I dok Vlada Kantona Sarajevo troši milione na promociju turizma, općina Stari Grad nudi jedinstvenu, autentičnu "Extreme Survival" turističku turu.

Stranci mogu platiti da osjete čari sarajevskih padina bez kapi vode na plus 35, dok domaće stanovništvo tu istu uslugu dobija uračunatu u fiksnu cijenu održavanja vodovodne mreže.  

I da nastavimo sad malo u ozbiljnijem tonu, pozvali smo dispečera KJKP Vodovod i kanalizacija u večernjim satima prije dva dana, imali smo sreću da se javio. Kazao nam je da je u kvaru neka pumpa.

- Izgorjela je pumpa, pokušavamo je popraviti, nećete imati vode još dva dana, strpite se - to je objašnjenje iz ovog komunalnog preduzeća. 

Danima bez vode je veliki broj padinskih naselja u općini Stari Grad. U posljednjih 48 sati stanovnici naselja Mahmutovac, u ulici Sulejmana Zolja imali su samo sat i po vodu u slavinama i to je bilo sve.

Više hiljada domaćinstava pogođeno je ovakvim načinom rada KJKP Vodovod i kanalizacija.

Nakon četiri dana golgote, stiže obavještenje iz Vodovoda: "Obavještavaju se stanovnici naselja Jarčedoli, Širokača i Boguševac da će cisterna s vodom biti u njihovim naseljma od 10 do 12 sati". 

Naravno, u ovom obavještenju spominju se samo neka naselja, valjda su iz ovih naselja vršili najveći pritisak na menadžment ovog komunalnog preduzeća.

Pitam predstavnike vlasti u Kantonu Sarajevo, predstavnike u Općini Stari Grad, i menadžment KJKP ViK, šta će nam cisterna s vodom, ne treba nam. Možemo mi i na groblje na česmu po vodu, možemo i na poznate sarajevske gradske i prigradske izvore, neki su ih zapamtili iz rata, pa i potpisnica ovih redova.

Sad nas neće gađati granatama s Trebevića, Borija i drugih položaja na brdima oko Sarajeva. Barem možemo mirno oprati veš na tom izvoru, okupati se, pa i ponijeti koji kanister vode da zalijemo WC. Sad možemo koristiti i auto, jeste da je gorivo skupo, ali nađe se nešto za ovakve situacije.

Lijepo, a ja sada želim postaviti pitanje Upravi ViK-a, ko će točiti vodu od 10 do 12 sati s cisterne, kada je 80 posto ljudi na poslu?

Da nije tužno, bilo bi smiješno.

Autorica ovih redova sinoć je poslala pitanje i direktoru KJKP Vodovod i kanalizacija Adnanu Šerak, na koje on naravno nije odgovorio, valjda čeka instrukcije od stranačkog šefa. Pitanje je bilo: "Gospodine Šerak, imate li Vi vode?".

Prestrašno je sve ovo što Sarajlije doživljavaju. Na plus 35, nema vode, ni za piće, ni za WC, a ni za okupati se... Ko će odgovarati za ovo? Niko, kao i uvijek. To što stanovnici padinskih dijelova nemaju vode, nije ni važno, važni su bili kad su u februaru 1992. godine izašli goloruki na okolna brda iznad Sarajeva da brane grad, pa i ove što sad odlučuju hoće li oni imati vode za piće ili ne.

Prije mjesec dana bila je slična situacija u Novom Sarajevu, na glavnoj saobraćajnici, na Dolac Malti pukla je cijev, voda je lila na sve strane, nekoliko naselja je ostalo bez vode i nadležni su se sjetili tek nakon 24 sata da pošalju cisternu.

Ko je odgovoran za to što su građani velikog dijela Starog Grada bez vode, što preživljavaju ponovo period 1992-1995. godina, što iz flaša peru ruke i lice, što peru suđe u kantama? 

Odgovor je jednostavan, kriva je nesposobna Vlada Kantona Sarajevo koja nam već skoro osam godina priča bajke, kako je sve krasno i kako nikad ovako nije bilo. I nije, u pravu su!

I dok nam "najbolja Vlada ikada" na društvenim mrežama ponosno poručuje da živimo u zlatnom dobu napretka, sarajevska realnost se ipak mjeri dubinom plastične kofe na plus 35 stepeni. Jer u Kantonu Sarajevo progres očito ne znači ići naprijed, nego imati privilegiju da u 21. vijeku sa zebnjom i kanisterom u ruci gledate u nebo, moleći Boga da padne kiša prije nego što se direktor ViK-a sjeti kako se popravlja pumpa.