Potrošačka korpa za četveročlanu porodicu u augustu iznosila je 3.810,79 KM, dok je prosječna plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine bila 1.732 KM.

U situaciji kada prosječna plaća ne pokriva ni polovinu iznosa potrebnog za osnovne životne troškove, Vlada Federacije BiH odlučila je nastaviti mjeru "zaključanih cijena" za 100 proizvoda do kraja godine.

Iz Federalnog ministarstva trgovine ranije su kao cilj mjere navodili zaštitu kupovne moći građana i ublažavanje pritiska rasta cijena.

Koliko ova mjera zaista može pomoći prosječnom domaćinstvu i može li se njen efekat osjetiti na ukupnom mjesečnom računu? I, s obzirom na to da je na snazi i u periodu pred Opće izbore, postavlja se i pitanje ima li produžavanje mjere osim ekonomskog i politički efekat.

Na listi od 100 proizvoda nalaze se različite namirnice i proizvodi široke potrošnje. Međutim, kada se lista pogleda detaljnije, može se postaviti pitanje koliko su svi proizvodi na njoj jednako važni za različite kategorije građana.

Među proizvodima čija je cijena ograničena nalaze se, naprimjer, dvopek od prosa i heljde od 110 grama, instant kafa 3u1 u pakovanjima od 17 i 18 komada, čajni kolutići od 300 grama te biskvit od 125 grama.

Posebno je zanimljivo što su dvije gotovo identične varijante 3u1 instant kafe zasebno na listi, dok neke vrlo tražene kategorije nisu obuhvaćene.  

Istovremeno, među proizvodima koji nisu obuhvaćeni ovom listom nalaze se neke kategorije koje građani redovno kupuju, poput jaja, pilećeg filea, jogurta, mljevene kafe od 500 grama i toaletnog papira.

Naravno, bez zvaničnih podataka o strukturi potrošnje nije moguće tvrditi da se upravo ovi proizvodi kupuju najviše, ali poređenje pokazuje da "zaključavanje" 100 proizvoda ne znači i kontrolu cijena najvećeg dijela onoga što građani svakodnevno stavljaju u svoje korpe.

Za jaja, piletinu i druge osnovne namirnice postoje podaci i velikoj potražnji te spadaju u najzastupljenije  kategorije kućnih potrepština. 

Posebno je zanimljiv primjer kafe. Na listi je instant kafa 3u1 u malim pakovanjima, dok mljevena kafa od 500 grama nije obuhvaćena istom mjerom koji građani mnogo češće kupuju. Podaci o cijenama navode da se pola kilograma mljevene kafe kreće od 13 do 15 KM.

Ekonomista Igor Gavran za Faktor ističe da su efekti mjere ograničeni, posebno zato što se cijene, kako navodi, ne smanjuju nego se samo zadržavaju na određenom nivou.

- Da ne govorimo o smanjenju cijena na znatno niži nivo, mogli bismo govoriti o nekim efektima. Međutim, "zaključavanje" cijena na nivou za koji nemamo nikakve dokaze da je opravdan i zasnovan na stvarnim troškovima, a ne planiranom ekstra profitu, može imati tek simbolične i "utješne" efekte da cijene neko vrijeme neće biti još više - kaže Gavran.

Prema njegovom mišljenju, problem je i u tome što mjera obuhvata relativno mali broj proizvoda, dok veliki dio troškova domaćinstava ostaje izvan nje.

Gavran posebno ukazuje na činjenicu da pojedini proizvodi sa liste imaju vrlo specifične kupce.

- Cijene pelena ili hrane za bebe nemaju nikakvog utjecaja na populaciju penzionera, koji su često ugrožene kategorije, a slično važi za neke druge proizvode i druge kategorije građana - navodi Gavran.

On ističe i da su iz mjere izostavljene brojne usluge, koje također predstavljaju značajan trošak za građane.

Jedno od pitanja koje se nameće jeste šta se događa sa cijenama proizvoda koji nisu obuhvaćeni mjerom.

Ako je određeni broj artikala ograničen, dok ostali proizvodi i usluge ostaju izvan kontrole, postoji mogućnost da domaćinstvo ne osjeti značajniju razliku na ukupnom računu.

Gavran smatra upravo to jednim od ključnih problema.

-  Ako se vodi računa o strukturi svih cijena, i robe i usluga, i osigurava da njihov nivo ne prelazi onaj opravdan stvarnim troškovima, onda bismo imali ukupno niže troškove života. Ovako trgovci prebacuju ekstra profit s jedne kategorije na drugu - tvrdi Gavran. 

Dodaje da građane istovremeno opterećuju i druga poskupljenja, uključujući energente i gorivo.

Vlada je mjeru predstavila kao jednu od mjera kojima se građanima nastoji olakšati period visokih cijena. Međutim, pitanje je koliko prosječno domaćinstvo zaista uštedi zahvaljujući "zaključanim cijenama".

Gavran tvrdi da za takav obračun ne postoji jasna kalkulacija.

- Vlada olako plasira potpuno neutemeljene tvrdnje o uštedama, kao da svaki građanin kupuje pelene ili hranu za bebe ili kao da oni znaju koliko tačno neko kupi mlijeka ili ulja ili nečeg trećeg. Nema jasne kalkulacije i može se samo nagađati - kaže Gavran.

Posebno problematičnim smatra situacije u kojima proizvod sa "zaključanom" cijenom u određenom trenutku može biti skuplji od istog ili sličnog proizvoda koji se nalazi na akciji.

-  Ili mu je cijena ista kao kod drugih proizvoda koji nije zaključan. Dakle, to pokazuje da je ušteda samo iluzija  - navodi naš sagovornik.

Gavran smatra da administrativno ograničavanje cijena može biti samo jedna od mjera, ali tek nakon što se cijene spuste na realniji nivo.

- Besmisleno je cijene zaustavljati na nivou koji trgovcima omogućava enormnu dobit. Te cijene nisu realne ni opravdane i moraju se smanjiti prije bilo kakvog zaključavanja - kaže on.

Kao jednu od mogućih mjera navodi korištenje robnih rezervi za otkup domaćih proizvoda direktno od proizvođača, po nižim cijenama, a zatim njihovo plasiranje na tržište.

Prema njegovom mišljenju, dugoročno bi trebalo raditi i na povećanju domaće proizvodnje, smanjenju zavisnosti od uvoza, stabilnijem energetskom sistemu i stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta.

Mjera se produžava upravo u jeku predizborne kampanje i bit će biti na snazi i u periodu pred Opće izbore, što otvara i pitanje njenog političkog efekta.

Gavran na pitanje može li se produžavanje mjere posmatrati i kao politički potez odgovara direktno.

- Ova mjera je politički populizam i zamajavanje građana od samog početka i može se smatrati političkom kampanjom više nego ekonomskom mjerom i tada i sada - tvrdi Gavran.

On smatra da je produžavanje pred izbore povezano i s političkim interesima, jer bi ukidanje mjere dok cijene i dalje rastu, kako navodi, bilo nepopularno.

Gavran svoj stav o efektu mjere svodi na jednu rečenicu.

- Donosi privremeno zaustavljanje daljeg poskupljenja određenog broja već (pre)skupih proizvoda i time, za one od tih proizvoda koje građanin stvarno kupuje, manje troškove nego što bi mogli biti. Ali je upitno koliko se to može zvati uštedom ako građanin paralelno drugu robu i usluge plaća više, a i ove cijene nisu opravdane - kaže Gavran.

U trenutku kada potrošačka korpa iznosi 3.810,79 KM, a prosječna plaća 1.732 KM, ostaje pitanje može li ograničavanje cijena stotinu proizvoda napraviti dovoljno veliku razliku u kućnom budžetu ili je riječ o mjeri čiji se efekat na ukupne troškove života teško može osjetiti.