Jednom se stranka zove Narod i pravda. Drugom Sranka pravde i pomirenja. Sestrinske su stranke. Osim "pravde" u imenu stranaka, zajednički im je i višak samopouzdanja, a manjak znanja.

Jedan je "pridobiveni dobri dečko zagrebački", snishodljiv prema Čoviću i Grlić-Radmanu, drugi je Vučićev ministar za ništa.

Prvi je da bi došao na vlast Čoviću i Dodiku prepustio sve što se moglo prepustiti, a uz to Bošnjacima poručuju je kako "nije uredu da Hrvatima biraju člana Predsjedništva BiH". Drugi je, zato što mu je Vučić dopustio da bude dio vlasti, spreman da sve učini za njega, da izvršava njegove specijalne zadatke i bude portparol njegovih politika.

Obojica imaju nezajažljivu želju da budu lideri Bošnjaka, s ove i s one strane Drine. Obojica su ubijeđeni da su samo oni u pravu. Snishodljivi su prema političkim predstavnicima drugih naroda, brutalno se obračunavaju sa sunarodnicima. Imaju lagana i jednostavna rješenja za sve probleme, čak i one najkompleksnije. Od svih očekuju da slijede njihove politike i njihovu pamet. Neveliku.

Dvojica političkih diletanata o kojima je riječ su Elmedin Konaković i Usame Zukorlić, piše Stav.

O Elmedinu Konakoviću bh. javnost manje-više sve zna. Usame Zukorlić se bh. javnosti i posebno Bošnjacima predstavio prije ovih dana, tokom posjete Bosni i Hercegovini. Za njega bi bilo bolje da nije. Za Bošnjake je dobro da jeste – da budu na oprezu.

Usame Zukorlić, ministar bez portfelja u Vladi Srbije imenovan Vučićevom voljom, u Bosni i Hercegovini se pojavio ničim izazvan. Došao je da "pomiri Srbe i Bošnjake", pa održao niz sastanaka isključivo sa Bošnjacima u državnoj i federalnoj vlasti. Usput je dao izjavu-dvije i jedan intervju. Nakon svega, dva su moguća zaključka: Zukorlića juniora je Vučić ucijenio ili kupio, ili je jednostavno riječ o totalnoj političkoj budali.

Zukorlić je, sudeći po onome što je izgovorio tokom boravka u Sarajevu, više zvučao kao urednik nekog Vučićevog tabloida, nego kao predsjednik stranke koja pretenduje da predstavlja Bošnjake.

U Sarajevo je došao da započne "historijsko pomirenje srpskog i bošnjačkog naroda". Mantra je to koju smo ranijih godina slušali upravo od Vučića. Narativ o "pomirenju naroda" služi da bi se krivica za događaje iz 90-ih godina prošlog stoljeća, ali i politike koje se i danas vode na razbijanju BiH, ravnomjerno rasporedila. U ratu su to bile "zaraćene strane", a sada su "zavađeni narodi" koje treba "pomiriti". Ako su se narodi zavadili, posvađali, onda nije bilo srpske agresije, nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata u kojem su učestvovali Miloševićev i Karadžićev režim, nije bilo ni genocida, etničkog čišćenja, masovnih zločina, logora... Samo smo se malo posvađali. Obostrano.

Zukorlić je izbjegao odgovore na pitanja o tim temama, o negiranju genocida, nonšalantno konstatujući kako se s Vučićem "ne slaže baš u svemu". Golemo.

Nije imao odgovor ni o skrivanju presuđenih ratnih zločinaca u Srbiji. Ta neće nam valjda to pokvariti "historijsko pomirenje".

Zukorlić nikada nije primijetio da se Vučić svojim izjavama miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Jer, kako kaže, on se "informira iz dokumenata, a ne sa Googlea".

Odgovor na pitanje o Deklaraciji svesrpskog sabora, dokumentu koji je hodogram za pokušaj razbijanja Bosne i Hercegovine, Zukorlić je imao. On ne vidi nikakav problem u tome. Naprotiv, on zavidi Srbima što su tako jedinstveni. "Srpski svet" mu ne smeta. On sanja nekakav "bošnjački svet" i pita se zašto Bošnjaci nemaju takav dokument. Tokom cijelog intervjua jednom ovdašnjem mediju je koristio termine "Beograd i Sarajevo", "Bošnjaci i Srbi". Nesretni Zukorlić ne primjećuje da osim naroda, postoje i dvije države – Srbija i Bosna i Hercegovina. Kakva muzika za Vučićeve uši.

Hvalio je Vučićev odnos prema Bošnjacima u Sandžaku, Sandžak predstavio kao primjer uspješne saradnje, a onda rečenicu-dvije poslije optužio Sarajevo kako ne vodi računa o Bošnjacima u Sandžaku. Pa čekaj, ako je u Sandžaku sve divno i krasno zahvaljujući Vučiću, zašto bi se onda Sarajevo miješalo?! Kakav logički veleslalom.

Posebno je zanimljiv Zukorlićev stav o sastajanju srbijanskih zvaničnika s Dodikom, bjeguncem o bh. pravosuđa. Pogađate, nisu krivi Vučić i njegova marioneta Macut na čelu Vlade Srbije, "krivi ste vi u Sarajevu zato što institucije ne funkcionišu". Nije Zukorliću palo na pamet da, recimo, institucije ne funkcionišu zbog separatističke politike Milorada Dodika potpomognute od Vučićevog režima i Vlade Srbije u kojoj sam sjedi. Te "dokumente" nije čitao, a sa Googleom je "na Vi".

Nadobudno i bahato, Zukorlić će u jednom trenutku ljutito zaključiti: "Vama je Vučić kriv za sve negativno".

Naravno da nije kriv samo Vučić. Krivi su i diletanti, neznalice i marionete poput Zukorlića, koji od vlastitog ega i samozaljubljenosti ne vide dalje od vlastitog nosa.