Sarajevo, ali i cijela Bosna i Hercegovina, muzej je na otvorenom. Svaki ćošak krije neki dašak prošlosti naroda koji su prošli našom domovinom. Većina stručnjaka mišljenja je da BiH nikada nije dovoljno istražena, pa tako ne možemo imati kompletnu sliku o našoj prošlosti, ali i ono što smo spoznali o sebi, zapravo je dovoljno da nam i razvijenije zemlje zavide.

Upravo ta nedovoljna istraženost inspiracija je brojnim entuzijastima da obilaze arheološke lokacije i bilježe ih kako ne bi otišle u zaborav. Ipak, takvi poduhvati vrlo često mogu izazvati i veću štetu nego korist jer netačne informacije prave pomutnju u javnosti u sumnju u vlastito kulturno-historijsko blago.

Fondacija Čuvari baštine Bassania vrlo često nas na društvenim mrežama upozna sa lokalitetima gdje je u "dubokom snu" naša prošlost. Nedavno su, kako su istakli, pronašli neevidentiranu iIlirska gradinu u Hreši (Istočno Sarajevo). 

- Ilirska gradina u Hreši, u narodu nazvana i Grad, nalazi se na 1133 m n/v sa svim elementima gradinskog obrambenog zida, bunara, platoa sa smještajnim objektima, dok je gradina nepripistupačna sa tri strane. Sa gradine se otvara veličanstveni pogled na grad Sarajevo. Gradina nije evidentirana u Arheološkom leksikonu BiH i nije istraživana, pa pozivamo sve arheologe stručnjake za ilirske gradine da je istraže. U okolini se nalaza gradine na Čavljaku, Faletići, Donje Biosko, koje su sve optički povezane jedne sa drugom. Postavlja se pitanje otkud tako veliki broj gradina oko Sarajeva koje su tvorile jedan prsten oko Sarajeva i šta su branile i čuvale u njemu? - istakli su iz Fondacije.

Pitali smo arheologa Adnana Muhtarevića da li je moguće da se radi o neistraženoj ilirskoj gradini. 

- Moguće je da je pronađena neevidentirana gradina. Cijenim napore entuzijasta i istraživača. Rekognosciranje terena bi u sljedećoj fazi trebali uraditi kolege arheolozi, u ovom slučaju iz manjeg entiteta RS, jer arheolozi iz Federacije BiH nisu nadležni (po zakonu) bez njihovih dozvola ulaziti i pristupiti bilo kakvom arheološkom istraživanju na tom teritoriju - odgovorio je Muhtarević. 

Ističe i da su gradine istraživane u mogućnosti koje su određeni uvjeti pružali arheolozima, prvenstveno finansijski i pravni.

No ono što je poznato jeste da je do danas registrirano nekoliko desetaka gradinskih naselja koja su na užem sarajevskom području egzistirala od vremena neolitika pa sve do rimskog doba.

- Na prostoru administrativne nadležnosti današnje četiri gradske općine uz Ilidžu i Vogošću, po Arheološkom leksikonu BiH (na osnovi granica iz 1990. god.) registrirano je postojanje 22 gradine. Pored sigurno rekognosticiranih gradina može se pretpostaviti i njihovo postojanje na još nekim lokalitetima na području općine Stari Grad.

Veliki broj registriranih, djelimično istraženih i pretpostavljenih gradina ukazuje na iznimnu i kontinuiranu prisutnost sjedilačkog i naseobinskog načina života na sarajevskom području u jednom dugom razdoblju od eneolita do uspostave rimske vlasti. Pored kvantitativnih pokazatelja, dosadašnji rezultati istraživanja pokazuju i visoku kvalitetu naseobinske tradicije na sarajevskom području.

Sarajevsko područje je od najranijih vremena bilo komunikaciono čvorište na kome su se križale komunikacije: jug (jadranska obala) - sjever (panonski bazen) i istok (Gornje Podrinje) - zapad (središnja Bosna). Samim tim je i razumljivo da je ono bilo privlačno za uspostavljanje stalnijih nastambi i stvaranje naselja još od najranijih razdoblja sjedilačkog načina života - ističe Salmedin Mesihović, profesor historije i arheologije sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u svom naučnom radu "Prapovijesne i protohistorijske gradine Sarajeva, značenje istraženost i potencijal budućih istraživanja". 

Apsolutni oblik naselja u eneolitiku, brončanom i željeznom dobu na sarajevskom području je gradina, odnosno u pojedinim slučajevima naseobinski kompleks sa utvrđenom gradinom (akropoljem) i podgrađem. Ova gradinska, naseobinska kultura prapovijesnog i protohistorijskog Sarajeva nesumnjivo je bila i osnova na kojoj se razvila i antička naseobinska kultura Sarajeva, koja je dobila (i imala više stoljeća) odlike razvijenog urbaniteta.

U prvo vrijeme arheološka istraživanja gradinske kulture sarajevskog područja su bila u zasjenku velikih kampanja izvođenih na Butmiru, Glasincu i rimskoj Ilidži. Tek je sa slučajnim otkrivanjem velikog prapovijesnog i protohistorijskog naseobinskog kompleksa Zlatište - Debelo Brdo - Soukbunari njegovim istraživanjem u periodu 1888-1896. god. (pod vodstvom Franje Fiale), djelomično fokusirana pažnja i na istočne dijelove sarajevskog polja i padine koje se spuštaju u njega. Nakon Fialine kampanje na potezu Zlatište - Debelo Brdo - Soukbunar prezentiran je od Vejsila Čurćića 1908. god. i prvi opsežniji pregled gradinskih naselja Sarajeva.

- Većina gradina smještena je po rubovima većih polja, a na pristrancima bregova koji ih okružuju. Arhiktektura gradina, što se tiče njenih tehničkih osobina, u priličnoj je mjeri skromna, gledajući je iz perspektive njoj teritorijalno i vremenski bliske antičke arhikteture. Iliri nisu poznavali ni opeku ni žbuku, da spomenemo samo ta dva elementa. Grubo pritesavanje kamena za dobivanje oblika pogodnih za kakve-takve zidove, zapaženo je tek u iznimnim slučajevima, kao na Pogancu na Kupresu, Velikoj Gradini kod Bjelosalića na Glasincu, a djelomično na Gradu iznad Ravnog na Kupresu.

Na velikom broju gradina danas više nema tragova zida, pa izgleda da je za njihovo osiguranje služila ograda od kolja (palisada), koja je, inače kratkog vijeka, u međuvremenu potpuno upropaštena.

Stanovnici većine naših prethistorijskih gradina, koliko se to do sada moglo na temelju ostataka ustanoviti, bili su Iliri. Gradine sjeverozapadne Bosne nastavane su Japodima, tj. plemenom koje je proizašlo iz mješavine Ilira i Kelta. Pred nas se danas postavlja vrlo aktuelan problem zaštite gradina, čija je svrha da ovi brojni, ali skromni ostaci Ilira ostanu sačuvani do vremena kada će moći da se podvrgnu detaljnom istraživanju.

Kada stojimo pred izvršenjem toga zadatka, onda imamo prije svega u vidu da tim gradinama na neki način osiguramo zatečeno stanje sačuvanosti u okviru prilika koje nam to danas dopuštaju - zaključio je arheolog Đuro Besler u tekstu "Prethistorijske gradine i njihova zaštita".