Jedna porodica je pronašla malene tvorove koji su bili u veoma lošem stanju. Odmah su se obratili društvu za zaštitu životinja, a oni su nazvali Christine koja vodi MoonShine prihvatilište za divlje životinje.

Poziv je poprilično iznenadio jer nije uobičajeno vidjeti tvorove u prihvatilištima, kao ni spašavati ih jer ih se ljudi jako boje.

Christine je prvi put othranjivala bebe tvorove i nije imala pojma u kojem će to smjeru ići. Prije svega, bojala se da neće preživjeti jer su bili u vrlo lošem stanju. No tri bebe su uspjele te su ojačale pa su u vrlo kratkom roku pokazale svoje slatke osobnosti. Christine je mislila kako će, nakon što ojačaju i narastu, neprestano ispuštati svoj neugodni miris, ali to se nije dogodilo.

Najviše je začudilo da su je gledali kao majku te je nikada nisu "napali" mirisom. Neprestano su je pratili po stanu, jurili i igrali se s njom. Kada su dovoljno narasli, počela ih je pripremati za život u divljini tako što ih je najprije stavila u posudu s pijeskom kako bi naučili sami tražiti hranu - crve.

Ubrzo su postali svjesni toga da im je mjesto u prirodi te su bili spremni za život bez Christine. Ona kaže kako joj je rad s tvorovima bio lakši od rada sa svim drugim životinjama. Njezina priča još je jedan dokaz da se životinje doista mogu vezati za ljude i biti im zahvalne na pomoći.