open-navfaktor-logo
search
Gdje je granica
Psihologinja Vehabović-Rudež: Roditelji ne mogu dobiti mir samo tako što djeci daju mobitel u ruke
Djeca u sve ranijoj dobi i sve češće svoje vrijeme troše na društvene mreže. Mobitele ne ispuštaju iz ruku, a ukoliko im se roditelji suprotstave te tehnologiju zabrane ili stave pod nadzor ili odrede vrijeme za korištenje mobitela ili tableta, oni negoduju, bune se i čak svađaju sa roditeljima.
26.09.2021. u 13:10
get url
text

Prate youtubere na koje se ugledaju, gledaju snimke na TikToku, snimaju se i objavljuju te videe, komentiraju, šalju neprimjerene sadržaje, a svega toga roditelji često nisu ni svjesni.

Gdje griješimo kao roditelji, kako popraviti stvari, te šta prekomjerno korištenje društvenih mreža govori o nama i našoj djeci, pitali smo psihologinju Nerminu Vehabović-Rudež.

- To govori o dvije stvari, o posvećenosti roditelja od ranog djetinjstva ili bukvalno od začeća odgoju djeteta i govori o trendu, modernoj tehnologiji, koja kuca na vrata i davno je pokucala na vrata u naše živote. To ne možemo zanemariti jer cijeli svijet globalno ide u tom pravcu. Tako da se negdje mora naći mjera. Ne možemo djeci oduzimati susret sa tehnologijom, ali ne može im to ni biti zamjena za svu ljubav i posvećenost roditelja i odraslih ljudi – kaže Vehabović-Rudež, te dodaje:

- Roditelj koji u ranim mjesecima života svom djetetu da mobitel ili tablet da gleda crtane, nije dobro postupio.

Djeca bi, smatra psihologinja, u krajnjem slučaju trebala da gledaju crtane na TV ekranu koji je puno veći i gdje je slika koju gledaju veća.

- Davanje djetetu mobitela da s mirom sjedimo u kafani također je kontraproduktivno i vrlo brzo će se evidentirati. Djeca na neki način vještački postaju isključena iz socijalnih kontakata. Nerijetko ih ništa više ne zanima već samo igrice i samo sadržaj koji je tamo. Naravno da onda može postojati velika šansa da postanu ovisni o telefonima, odnosno videoigricama i određenim drugim saržajima za kojima oni tragaju – upozorava stručnjakinja.

Kaže da je još opasnija izloženost sadržajima za koje "nisu sazreli kognitivno ni emocionalno da ga kupe, a oni ga dohvate".

- Imala sam klijente, djecu koja su gledala neke strašne filmove, pokazivali su simptome straha, za koje se nije moglo ustanoviti odakle dolaze dok nisu došli na razgovor i dok nismo sa različitih strana ispitali kako žive i šta rade, te smo došli do toga da su gledali neki crtani film, odnosno neki film, koji nije za njegov uzrast, ili gledali neki spot koji nije za njihov uzrast, vidjeli su neke stvari i uplašili se – kazala je Vehabović-Rudež, te je dodala da trebamo biti veoma oprezni kao odrasli jer tehnologija nikada ne može biti zamjena za ljudski kontakt.

Psihologinja ističe da roditelji ne mogu imati mir koji tako jako priželjkuju.

- Svi smo to priželjkivali, ali kada se odlučimo za roditeljstvo, moramo znati da je to posvećenost, briga, stalna prisutnost djetetovih zahtjeva, psihološke potrebe djeteta, a sve u cilju da to odrastanje bude u skladu i da imamo zdravu ličnost u konačnici. Uvijek akcenat stavljam na roditelje, nikada na djecu. Djeca sama sebi ne mogu odrediti koliko će biti na telefonu – kategorična je psihologinja.

Navodi kako roditelj treba da odredi djetetu dnevno 15 minuta korištenja tehnologije uz mogućnost da zajedno pogledaju neki sadržaj ili razgovaraju o njima.

Veliku pomoć roditeljima, navodi sagovornica, koji primijete da dijete prekomjerno koristi tehnologiju i društvene mreže pružaju stručnjaci, terapeuti, centri za mentalno zdravlje gdje se može otići na razgovor i savjetovanje i da se tu može dobiti  podrška kako raditi korak po korak.

- Ali opet roditelj je taj koji zapravo treba da razumije suštinu problema, da zna pregovarati sa svojim djetetom, odnosno držati strukturu. Roditelji treba da budu dosljedni u odluci ili eventualnoj kazni. Djetetu se mora uvoditi dodatni sadržaj koji će ga dodatno zaniteresirati, više od tog mobitela koji je šarena kutija, zanimljivo je dosta tamo to sve, ali ne znači da je dobro -  kazala je Vehabović-Rudež.

Ističe kako roditelj nikada nije pogriješio toliko da ne može ispraviti svoju grešku, posebno u ranim godinama djeteta.

- Nismo mi savršeni i svi pravimo pogreške u nadi da radimo najbolje za svoju djecu. Ako na vrijeme prepoznamo, uvijek se može i to ispraviti – kazala je.

Roditelji se svakodnevno susreću sa pitanjem kako mogu oni, a ja ne mogu, a psihologinja kaže da su sve generacije imale isto pitanje upućeno roditeljima.

- Ranije su generacije za izlaske ili boravak vani, pitali kako drugi mogu do 11, a ja samo do 10. Tu se obično ide sa tim da je to porodični dogovor, da su to naše mjere. Dijete ne možete totalno isključiti iz tehnologije, ali sa roditeljima druge djece, barem njegovih prijatelja sa kojima je jako povezan, pokušajte biti u saradnji sa njima da se odredi neka mjera koja bi mogla pomoći da se odgojno i psihološki dobro djeluje prema djeci – pojašnjava Vehabović-Rudež, navodeći primjer da se sve mame dogovore da djeca dnevno 15 minuta provedu sa telefonom u rukama, ali da je svjesna da je teško postići takav dogovor jer svako misli da on zna najbolje za svoje dijete.

Važno je znati, ističe psihologinja, da dijete uči po modelu.

- Ako ono vidi roditelja koji je stalno na telefonu ili laptopu, a isto poručuje djetetu da to ne radi, onda je to djetetu dvostruka poruka. Moramo biti veoma oprezni. Jedino ako roditelji rade i telefone i laptope koriste za poslovne obaveze, treba djeci da objasne i pokažu šta to oni rade i da na taj način zarađuju novac za potrebe porodice. Djetetu se može lijepo objasniti i ono će to shvatiti, ako ne prvi put, naredni hoće – zaključuje psihologinja Vehabović-Rudež.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.