Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao je da je sindikalna potrošačka korpa u januaru iznosila 3.149,80 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke korpe prosječnom plaćom je 44,48, a minimalnom 31,75 posto.

Podaci Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine pokazuju da su cijene uvezenih proizvoda sa dažbinama u nekim slučajevima i duplo manje u odnosu na cijene hrane koju kupujemo u marketima. Ekonomisti razlog vide u monopolističkim maržama i nedovoljnim kontrolama.

Cijene hrane i zarade trgovaca sve veće, a kućni budžeti građana u Bosni i Hercegovini sve tanji. Građani sliježu ramenima, kažu da su nemoćni i razočarani što nadležni ne staju u kraj trgovčkim malverzacijama. Saglasni su da je neralno skupo i u marketima, na pijaci i u mesnicama.

Za sindikalnu potrošačku korpu koja je premašila 3.000 maraka potrebno je više od dvije prosječne plaće ili pet prosječnih penzija. U Pokretu potrošača smatraju da trgovci zaračunavaju vrtoglave marže, zbog nedovoljnih kontrola.

- Posebno nas zabrinjava što se marže ne kontrolišu od strane države dolaze nam različite informacije da da su marže često i 100 posto. Tržišna inspekcija bi trebala kontrolisati te marže i da pojača kontrole - navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja potrošača SBK.

Ekonomisti kažu da građani u BiH više od 50 posto mjesečnih primanja troše na hranu, a u razvijenim zemljama 20 posto. To je kažu pokazatelj siromaštva jednog društva, što trgovci zidanjem cijena itetkako koriste. Apsurdno je da siromašni građani Bosne i Hercegovine plaćaju skuplje uvozne proizvode nego što koštaju u matičnim zemljama, koje su mnogo bogatije od nas, upozorava ekonomski analitičar Aleksa Milojević.

- Imamo situaciju da su cijene hrane kod nas veće nego u matičnim zemljama. Imamo uvozni lobi zbog koje zbog nestašice domaće hrane zidaju cijene kako hoće i sada se snabdjevači tržni centri međusobno dogovore i naprave monopol - naveo je Milojević, prenosi BHRT.

Razloge za ovakvu nezavidnu situaciju za građane, ekonomski stručnjaci vide u nedostatku domaće proizvodnje i robnih rezervi, ali i nepostojanju zakona kojim bi se onemogućilo monopolsko udruživanje.