Tri decenije od osnivanja

Godišnjica Armije RBiH: Naša molitva dušama poginulih boraca mora biti zavjet da uzmaka ne smije biti

Historija kaže da je jedna tek međunarodno priznata država bila osuđena na nestanak, u jednom periodu bila je na udaru tri neprijatelja, suočena sa embargom na uvoz oružja, ali se iz prkosa Bosanaca i Hercegovaca, domoljuba, rodila vojna sila koja ju je spasila i osigurala postojanje i budućnost.    

VEZANI TEKST - Članovi Udruženja generala ogorčeni: Armija RBiH je bila jedina zvanična vojna formacija Republike BiH

Tri decenije je od odluke Predsjedništva BiH o osnivanju Armije Republike BiH, koja nije samo odbranila državu u njenim međunarodno priznatim granicama, već i samu ideju Bosne, zemlje u kojoj ljudi različitih nacionalnosti, vjerskih uvjerenja i kultura mogu živjeti skupa. 

Armija je formirana od jedinica Teritorijalne odbrane BiH i organiziranih dobrovoljaca. Iako slabo naoružana oduprijela se agresiji daleko nadmoćnijeg neprijatelja i tako osujetila plan velikosrpskih nacionalista i balkanskog krvnika Slobodana Miloševića uobličen u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti o Bosni tek kao zapadnoj srpskoj pokrajini.

Izdržala je u jednom periodu i udare i od zapadnog komšije, u Hrvatskoj je 1993. i početkom 1994. tinjala ideja da se famozna salveta iz Karađorđeva može pretočiti u konkretnu podjelu BiH između Zagreba i Beograda. Ponosni Krajišnici borili su se protiv izdajnika, beogradske sluge i presuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića i njegove paratvorevine čiju je vojnu logistiku direktno osiguravao Miloševićev zločinački obavještajni aparat.

VEZANI TEKST - Boračke organizacije: Poštujmo herojske podvige pripadnika Armije RBiH

Armija RBiH platila je visoku cijenu rata na tri fronta, hiljade pripadnika je položilo život za domovinu, generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka podnijele su najveću žrtvu. Bili su to mladići u najboljim godinama, život je bio pred njima, ali nisu kalkulisali šta uraditi te 1992.

Ako zaista želimo održavati kulturu sjećanja i poštovati žrtvu Armije RBiH zajedno s onom koju je podnio bh. narod, onda nemamo nikakvo pravo 30 godina kasnije pognuti glavu pred trenutnim opasnostima i prijetnjama s kojima se suočava država BiH.

Naša molitva, naš pijetet dušama poginulih boraca Armije RBiH mora biti zavjet svakog Bosanca i Hercegovca da uzmaka ne smije biti, baš kao što su oni hrabro poručili historijskog 15. aprila 1992.  

Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Početna Najnovije Najčitanije Pretraga