April 1992.

Žestoka paljba na Grbavici prekinula susret Želje, igrači bježali u zaklon

Prije 30 godina iz Beograda su igračima Rada govorili da ne putuju u Sarajevo. Oni su došli na Grbavicu, izašli na zagrijavanje, ali je pucnjava prekinula sve. Tog 5. aprila 1992. godine trebala je biti utakmica Željezničar – Rad, ali zbog rata ona nikada nije odigrana.

Stadion Grbavica vjerovatno nikada nije izgledao tužnije nego 5. aprila 1992. godine kada je trebala biti odigrana utakmica prvenstva Jugoslavije između Željezničara i Rada.

Na terenu igrači, stručni štabovi, sudije, oko terena osoblje zaduženo za organizaciju utakmice, a na tribinama nigdje nikoga. Žestoka paljba otjerala je sve sa i oko stadiona.

Na dan utakmice niko od igrača nije mogao pretpostaviti ono što će ih zadesiti. Sve se činilo normalnim do zagrijavanja kada su se čuli prvi pucnji u Policijskoj akademiji na Vracama.

Igračima Rada u Beogradu su savjetovali da ne dolaze u Sarajevo, ali oni su se oglušili na to i kao pravi sportisti došli na megdan svom starom rivalu. Oko 14 sati i 30 minuta igrači obje ekipe izašli su na zagrijavanje, a iako je na ulicama Sarajeva bilo napeto, ništa nije slutilo da do susreta neće doći.

Ipak, nekoliko minuta kasnije čula se pucnjava, a igrači su pobjegli u svlačionice. Susret između Željezničara i Rada nikada nije odigran i tako su Plavi završili svoj nastup u Prvoj ligi SFRJ. Na stadionu i oko stadiona vladala je haotična atmosfera. Na ulicama Sarajeva već su bile postavljene barikade. Lukavica je bila odsječena, a hiljade građana iz pravca Dobrinje krenulo je prema Skupštini na Marijinom Dvoru kako bi podržali proteste za mir.

Kako je rahmetli Fuad Krvavac, doajen sportskog novinarstva u BiH, tada izvijestio u Oslobođenju, neprekidna paljba trajala je sve do zakazanog početka utakmice. Prestala je nekoliko minuta, a onda postala još žešća. Igrači Željezničara prevdođeni fizioterapeutom Kukrićem i trenerom Starovlahom, bježali su prema obližnjim stambenim zgradama u zaklon. Sudije i delegati u službenim prostorijama čekali su da utihne pucnjava sa obližnjih brda, a igrači Rada vidno preplašeni, šćućureni jedan pored drugog, čekali su povoljan trenutak da aerodromskim autobusom pobjegnu sa stadiona.

V. d. direktora Željezničara Zdenko Jelić i tehnički direktor Katalinski učinili su sve da sigurno izvuku svoje goste sa stadiona.

- I mi i igrači Rada bez obzira na tešku situaciju u gradu htjeli smo odigrati utakmicu. Iako bi to bilo pod velikim psihičkim opterećenjem. Sve smo učinili, ali politika je jača - rekao je Jelić.

Predsjednik Rada Zako Perović tada je rekao:

- Rad je klub bez ikakve ideologije. Interesuje nas samo sport. Zato smo i pristali da u jednoj viteškoj borbi pomognemo gradu Sarajevu. Ovdje su u ovim teškim trenucima bili svi uz nas. Puno im hvala.

Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Početna Najnovije Najčitanije Pretraga