Dok mnogi dolaze i odlaze, Eldar Ćivić je ostao. U šest sezona s Ferencvarošem ispisao je jednu od najuspješnijih priča u historiji kluba i bh. fudbalera u inostranstvu. Osvojio je šest uzastopnih titula prvaka Mađarske, jednom podigao i trofej Kupa, a na evropskoj sceni nastupao u Ligi prvaka, Evropskoj ligi i Konferencijskoj ligi. Izdominirao je u domaćem prvenstvu, a kroz svlačionicu Ferencvaroša su u tom periodu prošli i brojni bh. reprezentativci - Adnan Kovačević, Stjepan Lončar, Muhamed Bešić, Amer Gojak… No, Ćivić je bio jedina konstanta.

Promijenilo se i nekoliko trenera, ali njegova uloga u ekipi nikada nije bila upitna. Bio je stub stabilnosti na lijevom boku, bez puno pompe, ali s maksimalnim profesionalizmom.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je 28 nastupa, a posljednji je bio u martu 2024. godine protiv Ukrajine u baražu za EURO - meču nakon kojeg je postao meta žestokih kritika na društvenim mrežama. Umjesto podrške ili zaštite, Ćivić je prepušten sam sebi, kao da je bio zgodan za “žrtvovanje” u trenucima razočaranja. “Neka visi Pedro”, samo je ovaj put visio Eldar.

Navodno ga je selektor Sergej Barbarez kontaktirao u junu iste godine s namjerom da ga vrati u tim za prijateljske utakmice, ali je Ćivić, razočaran tretmanom i atmosferom, odlučio sve ostaviti po strani.

Vrijedi napomenuti i da mu je istječe ugovor s Ferencvarošem te je vrlo vjerovatno da je njegova mađarska epizoda završena. Pred njim su nove, finansijski isplativije ponude.