Domagoj Vida (35), zamjenik kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije, oprostio se od igranja za Vatrene.

Vida je o svojoj odluci obavijestio predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Marijana Kustića i selektora Zlatka Dalića, a potom se od javnosti i navijača oprostio pismom.

- Kada sam tog 23. maja 2010. godine pred svojom porodicom, prijateljima i mojim Slavoncima debitovao za hrvatsku fudbalsku reprezentaciju, mislio sam da sam ostvario svoj san. Nešto više od 14 godina kasnije, znam da je to bio samo početak najljepše priče u mom fudbalskom životu. I koliko god ove riječi bilo teško izreći, napisati ili sročiti jer se teško odvojiti od nečega što ti toliko znači, lakše je kada znam koliko sam bogatiji zbog svega što sam doživio - poručio je Vida.

Za reprezentaciju je upisao 105 nastupa i postigao četiri gola. Osvojio je svjetsko srebro (2018), svjetsku bronzu (2022), te srebro u Ligi nacija (2023).

- Čast je i da jednom u karijeri obući najljepši dres na svijetu i predstavljate svoju domovinu. A kada to učinite 105 puta, zaigrate na sedam velikih takmičenja i osvojite tri velike medalje s Hrvatskom, onda možete samo biti beskrajno zahvalni na takvoj privilegiji - naglasio je.

Svakako, vrhunac karijere je imao na Svjetskom prvenstvu u Rusiji gdje su Vatreni dogurali do finala u kojem su izgubili od Francuske.

- Uživao sam boriti se za Hrvatsku na terenu i počašćen sam što sam bio prvotimac one nezaboravne srebrne ekipe iz Rusije. No, s jednakim sam žarom proveo i proteklih nekoliko godina kada nisam toliko igrao jer sam naučio da smo za uspjeh bitni svi, od prvog do posljednjeg. Daj maksimum na treningu, podrži i digni saigrače, podvikni, utješi, zagrli, nasmij ekipu, povedi pjesmu, na puno se načina može pridonijeti uspjehu reprezentacije i ponosan sam što sam u ulozi zamjenika kapitena Hrvatske mogao i tako doprinijeti.

Vida je trenutno član atinskog AEK-a, a igrao je i za Bešiktaš, kijevski i zagrebački Dinamo, Bayer Leverkusen i Osijek.

- Nakon 14 godina provedenih u ovoj porodivi, kako svima zahvaliti, a nekoga ne zaboraviti? Hvala svim mojim selektorima, od Slavena koji mi je dao prvu priliku, preko Igora, Nike i Ante do Zlatka s kojim smo ostvarili ove nezapamćene i nevjerovatne uspjehe, kao i svim trenerima u štabovima - kazao je Vida, dodavši:

- Bila mi je čast dijeliti svlačionicu s nekima od najboljih igrača koje je Hrvatska ikada imala, na čelu s najvećim od najvećih. Hvala vam što ste uvijek davali sve za Hrvatsku, što svi doživljavate reprezentaciju kao svetinju, zbog čega se svatko od nas uvijek veseli okupljanju, da se vidimo, družimo i onda borimo za isti dres.

Zahvalio je i navijačima.

- Hvala našim sjajnim navijačima, zbog kojih nam je posebno žao što ove godine nismo više napravili u Njemačkoj, gdje smo imali najveću podršku u historiji. No, upravo nam vaša podrška i u ovakvim trenucima puno znači jer pokazuje da ste uvijek uz nas i da prepoznajete da dajemo sve od sebe. Dočeke 2018. i 2022. godine nikada neću zaboraviti, zajedništvo i ljubav koje smo tada osjetili najveća su nagrada za sav trud koji smo uložili za uspjeh reprezentacije.

Naravno, govorio je i o porodici, te supruzi i sinu.

- Hvala ocu što me uveo u fudbal, porodici, prijateljima i svim trenerima na podršci i svemu što su me naučili u karijeri. Igranje za reprezentaciju je sreća, ponos, čast, privilegija... Ali sve to dolazi i s jednom visokom cijenom, koju plaća porodica. I stoga najvažnija zahvala ide mojoj supruzi Ivani i sinu Davidu koji su mi najveća podrška, utjeha i oslonac, a koji su puno ovog "reprezentativnog vremena" proveli bez mene. Sretan sam što sam najljepše trenutke mogao dijeliti s njima i radujem se dodatnom vremenu koje ćemo sada provesti zajedno - poručio je dodavši kako će mu nedostajati "utakmice, pobjede, druženja, smijeh, soba za masažu, navijanje, slavlja, napetost, pa čak i neuspjesi jer tada saznaš od čega si satkan, a Hrvatska je satkana od jakog karaktera".