Sergej Barbarez na startu Lige nacija protiv Poljske ponovo je izabrao 4-4-2 formaciju.

Selektor Bosne i Hercegovine nije slučajno ostao vjeran ovoj ideji.

Haris Tabaković i Ermedin Demirović počeli su utakmicu zajedno, dok su Esmir Bajraktarević i Kerim Alajbegović trebali razvlačiti poljsku odbranu.

Plan nije komplikovan. Osvojiti loptu, pronaći krilo, napraviti višak i u završnici imati dvojicu napadača.

Problem je što utakmica ne dopušta uvijek da plan izgleda tako jednostavno.

Barbarez je i ranije koristio dvojicu napadača, posebno Džeku i Demirovića.

U toj kombinaciji Demirović je često radio mnogo toga što se ne vidi u statistici. Spuštao se, izvlačio protivničke igrače, napadao prostor i pomagao da Džeko dobije više prostora i lopti.

Tabaković je drugačiji profil. Njegova najveća vrijednost je u kaznenom prostoru pa je sasvim logično da Barbarez želi imati njega i Demirovića u završnici.

Ali postavlja se pitanje koliko često ih BiH uspije dovesti u situaciju da budu ono zbog čega su na terenu? Protiv Poljske nedovoljno često.

Barbarez je mnogo toga stavio na individualni kvalitet Bajraktarevića i Alajbegovića.

Njih dvojica zajedno nisu česta kombinacija u reprezentaciji pa je utakmica u Varšavi bila zanimljiva i zbog toga.

Ideja je bila da BiH preko njih dobije duel, brzinu i prodor. Kada bi jedan od njih uspio doći do završne trećine, 4-4-2 je odjednom izgledao smisleno.

Ali Poljska nije dozvolila da se takve situacije ponavljaju. Kada su bokovi bili zatvoreni, BiH je mnogo teže dolazila do kvalitetne završnice.

To se najbolje vidi kroz učinak. Devet pokušaja prema golu, ali samo jedan udarac u okvir i 0,31 očekivanih golova (xG).

Posebno je zanimljiv bio trenutak kada je Demirović izašao, a umjesto njega ušao Mahmić. BiH je tada praktično ostala bez jednog klasičnog napadača, ali je upravo tada dobila više kretanja iz drugog plana.

Mahmić je vrlo brzo došao u dvije situacije za udarac, što je pokazalo koliko drugačiji profil igrača može promijeniti način na koji reprezentacija dolazi pred protivnički gol.

To je možda i najzanimljivija pouka s ove utakmice. Dva napadača mogu biti velika prednost kada BiH uspije probiti po bokovima i ubaciti loptu u kazneni prostor, ali kada takvih situacija nema dovoljno, dodatni igrač koji dolazi iz drugog plana može otvoriti potpuno drugačiji put prema golu.