Igor Štimac, hrvatski trener koji je sa Zrinjskim u prošloj sezoni osvojio dva trofeja, objavio je jutros "otvoreno pismo" na svom Facebooku i uzdrmao Mostar. Ali i Bosnu i Hercegovinu.

Bivši Vatreni prozvao je pojedine čelnike Zrinjskog, a najavio je i desetu titulu Zrinjskog.

Obraćanje Igora Štimca pročitajte u nastavku.

- Već je kasno, ustvari polako sviće i radujem se danu koji dolazi…

Naime, konačno me očekuje sastanak sa Dankom Šulentom, izvršnim direktorom kluba, pa ćemo svi zajedno napokon odahnuti kada se raspetlja ova saga oko trenera HŠK Zrinjski za iduću sezonu.

Baš se veselim… A možda će ipak biti samo običan poziv nakon ovog "otvorenog pisma" i zbogom ili doviđenja?!

Uvijek me u životu vodilo srce, ma koliko to koštalo... Neka tako bude i ovaj put...

Nikad se nisam skrivao jer nisam imao šta skrivati...

Vjerujem da su mnogi koji prate i navijaju za naš klub, pa i oni kojima Zrinjski smeta, željni saznati zašto se toliko odugovlači i šta je stvarni razlog čekanja na "izricanje presude" o mogućem razlazu nakon jedne od najuspješnijih, ako ne i najuspješnije sezone kluba u njegovoj sjajnoj historiji.

Sezone u kojoj sam kao trener "uskočio u sedlo" i vodio ekipu koju su drugi slagali i pripremali do mog dolaska...

61 odigrana utakmica, najviše u historiji kluba u jednoj sezoni, od čega 16 evropskih.

Dva osvojena trofeja (Super Kup i Kup BiH) i najuspješnija evropska sezona u klupskoj historiji. Prvo evropsko proljeće za naš HŠK Zrinjski. Drugo mjesto u prvenstvu sa više od 70 posto osvojenih bodova.

Odigrali smo 21 utakmicu više od ovogodišnjeg prvaka Borca, od toga čak 14 evropskih utakmica više.

I ponosan sam na svaki osvojeni bod u prvenstvu i na osvojene trofeje jer ama baš nijedan bod ni trofej nije ostvaren sudijskom greškom ili pomoći, svaki je osvojen plemićkom i viteškom borbom.

A bilo je poprilično grešaka radi kojih smo gubili bodove...

Proputovali smo Evropom zajedno, od Utrechta, Islanda, Mainza, Lublina, Rakowa pa do Londona, ugostili Pod Bijelim brijegom sve te protivnike i još Red Limpse, Hackena, Rapida, Palacea… Ponosno predstavljali HŠK Zrinjski i BiH širom Evrope.

Prošle su dvije sedmice od posljednje utakmice, a neizvjesnost po pitanju novog / starog trenera traje... Radi čega!?

Jesu li čelnici kluba čekali da se svima zahvalim na kraju sezone i brže bolje prihvatim neku od ponuda pa da im bude lakše objaviti ime novog trenera!?

Jesam li bio preglasan u iznošenju istine o položaju našeg naroda u BiH?

Ako je tako, mogli smo to riješiti odmah nakon posljednje utakmice! Trebalo mi je samo reći!

Ko su oni koji žele moj odlazak, a ko se argumentirano bori za nastavak saradnje?! Ima li uopće takvog? Siguran sam da ima jer nekakva borba i prepirka sigurno traju na "gornjem" spratu čim se toliko odugovlači. Da je u pitanju jednoglasan stav, davno bi se sve riješilo! Pogotovo ako Danko tako želi...

Da li je neko radio račun bez "krčmara" jer ovaj Štimac misli svojom glavom i sam sastavlja ekipu sa svojim pomoćnicima pa se taj neko želi malo igrati menadžera sa novim trenerom?!

Skup sigurno nisam bio jer ostvareni rezultati u Konferencijskoj ligi donijeli su prihode veće od onog što je godišnji budžet kluba!

Moglo bi se slobodno reći da sam zaslužio puno više. Ali da je novac ikada bio u pitanju, nikada tu ne bih ni došao...

Možda nekom treba "mekši" trener koji će poslušati? Ima li puno ljubomornih na moj odnos sa Dankom ili mi se samo tako čini?!

Vjerovatno ima svega pomalo od nabrojanog...

Hajmo redom...

Priča o mom odlasku ili konkretnije rečeno "smjeni" počela je još krajem prošle godine pred naš odlazak u Banju Luku na susret sa Borcem. Očekivala se pobjeda Borca i samim time odmak na devet bodova razlike što bi donekle opravdalo promjenu trenera. Tada se još nije išlo sa imenom novog šefa u javnost, ali počeli su telefoni raditi. Legitimno, nema ljutnje...

Na žalost onih koji su priželjkivali moj odlazak, pobijedili smo Borac u Banjoj Luci, pa su se strasti smirile, a oni su morali čekati povoljniji trenutak. Veliki fudbalski stručnjaci kojima je domet žderanje janjetine i lokanje na tuđi račun, ili samo komentarisanje tuđe igre utihnuli su, ali nadali su se potopu protiv Crystal Palacea. Ni tu nisu imali sreće... Žalim samo za promašajima Ivančića i Ćužea u čistim situacijama, jer da su bolje reagovali u čistim šansama, svi bismo zajedno pjevali "ta će Palace"... No našim "kovačima" urote nije smetalo što je "moj" i "naš" Zrinjski blistao u Konferencijskoj ligi protiv daleko jačih ekipa, oni su nastavili sa pričom o lošoj igri i zapostavljanju nekih igrača koje oni "simpatiziraju". Nije im se svidjelo ni moje forsiranje nekolicine domaćih mladića za koje čvrsto vjerujem kako mogu uspjeti ako ih se "istrpi" do kraja.

Čekao se eventualni kiks u utakmicama Super Kupa protiv Sarajeva ili u jednoj od četiri preostale utakmice protiv Rođenih koje smo imali odigrati do kraja sezone.

Najlakše je trenera "maknuti" kad izgubi od Veleža, zar ne? Gotovo svi bi to preboljeli...

I svaki put isti scenarij. Pusti se informacija o "novom treneru Zrinjskog" nekom od medija, obično bošnjačkom, malo da nam se zaljulja svlačionica pred utakmicu... Ali moji Plemići se ne daju. Naša svlačionica diše punim plućima. Svi ko jedan. Povrijedi se jedan, uskače drugi i tako redom...

Padaju redom Sarajevo u Super Kupu na penale, potom preživljavamo masakr u Vrapčićima i pobjeđujemo 1:0 , iako se sudija Dragan Petrović silno trudio cijelu utakmicu. Pitao sam se nakon utakmice ko mu je sve dao dozvolu za onakvo nasilje, ima li neko "naš" u tome prste?! Ili ima ili nije za funkcije...

Nakon toga ponovo strada jadni Ibro sa svojim trupama, ovaj put Pod Bijelim brijegom u finalu Kupa 1:0, ali ipak se nada kako će mu revanš donijeti slavu. Nadaju se i neki naši dušebrižnici. Kakva bi to fešta bila u Vrapčićima, majko mila. A tek kod nekih rijetkih, ali bitnih na "našoj" strani. Velikog Štimca smijenili omiljeni mu Rođeni. E pa malo ćete još pričekati takav scenarij. Nikada Zinedine, nikada!!! Šest puta u nulu ove sezone!!! Nezapamćeno!

Osvajamo i Kup usred Vrapčića na "knauf areni"!

Šteta promašenog penala Nemanje, da je zabio za 2:0,  bilo bi još dva-tri komada do kraja.

A na dočeku u zapadnom Mostaru gotovo svi, ali meni ne promiče koga nema… Znam koga opravdano nema već duže vrijeme, ali neki koji navodno vole klub očito nisu baš sretni iako je njihov i naš Zrinjski osvojio Kup protiv "mrskog" rivala. Propao plan, gorka im kafa iduće jutro. I nije posljednja…

To jutro nakon osvojenog Kupa ponovo naslovi o mojoj smjeni, dolazi navodno Rožman, po ko zna koji put, valjda peti-šesti već…

Klub demantuje, ali previše mekano... Može se između redaka pročitati "mehkoća" demanta.

Preostala je samo jedna utakmica nade unutrašnjim kritičarima, ona protiv razvaljenih trupa sirotog Ibre, posljednja ove sezone Pod Bijelim brijegom.

Mediji sve više bruje o novom treneru, ali moji Plemići gaze Rođene ko plitak potok. Samo 3:0, a moglo je biti sedam... I ponovo dolazi Rožman već iduće jutro. Pitam se koliko je već puta dolazio? Zar mu nije dosadilo?! I koji bi normalan trener došao u klub koji odbacuje trenera koji je osvojio dva trofeja i ostvario historijski uspjeh kluba u evropskom takmičenju? Možda samo onaj kojem je obećano da će biti prvi i donijeti 10. titulu Zrinjskom? A onda neće niko pitati za bivšeg trenera. Rijetko griješim, imao sam posla (čitaj "borio se") protiv puno krupnijih riba.

Ostajem u Mostaru tri dana nakon posljednje utakmice sezone nadajući se brzom dogovoru oko nastavka saradnje kako bismo se pripremili na vrijeme za iduću sezonu, ali niko nema vremena za razgovor?!

Moj posljednji razgovor sa Dankom prije završetka sezone je bio precizan po pitanju moje želje za nastavkom saradnje pa me čudi gubljenje vremena. Ko radi pritisak i iz kojeg razloga?!

Tužan napuštam Mostar radi nedostatka vremena ili "muda" po pitanju odluke.

Očekivao sam bar toliko nakon svega, samo malo iskrenosti jer Bogu hvala ponuda imam, ali srce je tu... Odlučujem biti tvrdoglav i čekati jer baš sam znatiželjan, ali i svjestan činjenice o upornosti pojedinih na mom odlasku, dugogodišnjih saradnika i "prijatelja" onom koji treba na kraju odlučiti.

Zato dragi moj Danko,

Ovo je moje "otvoreno pismo" tebi koje je staro nekoliko dana, a čekalo je samo da najaviš dolazak na sastanak.

Želim ti olakšati jutarnje buđenje. Odagnati brige i pomoći da prelomiš donošenje odluke ili možda ti uštedim put do Splita!

Znam koliko strepiš svaku utakmicu, koliko kilometara prevališ u iščekivanju rezultata. Dobro pamtim koliko smo razgovora vodili nakon utakmica do kasno u noć dok su drugi bezbrižno spavali.

Znam koliko brineš za klub, ali nisam više siguran imaš li energije i hrabrosti sa mnom ići dalje gdje ja mislim da Zrinjski mora ići i gdje znam da može stići.

Tamo nema besplatnog žderanja, psovanja ni lokanja.

Tamo meni i mojim igračima ne treba pomoć sudija, ni sklanjanje protivnika. Takve pobjede bi dobro došle nekom posrnulom treneru. Ja ih ne želim. Radije ću časno izgubiti i čestitati protivniku!

Zato ako želiš iskrenu saradnju, postojat će samo jedan uvjet, vrlo jednostavan i finansijski bezbolan:

"Ako ulazimo u sezonu zajedno, idemo do kraja zajedno. Ako krene loše, ja moral imam, poklonit ću se publici, zahvaliti svima i otići, ali neću dozvoliti više da drugi o tome odlučuju".

A ako si planirao do Splita sa političkim objašnjenjima, radije uštedi gorivo i kreni sa predstavljanjem Rožmana, predugo vam stoji u ormaru.

Tvoj TRENA

Svima vama, dragi navijači, želim zahvaliti na bezbrojnim porukama podrške i sjajnom gostoprimstvu koje sam uživao u našem Mostaru i na svakom koraku širom naše predivne Herceg-Bosne pa i puno šire.

Žao mi je jedino što Vam nismo isporučili 10. titulu prvaka, ali o razlozima ću detaljno kad ovo sve prođe. Zrinjski Do Smrti - napisao je Štimac.