Golman reprezentacije Bosne i Hercegovine i Slaven Belupa, Osman Hadžikić, proživljava najteže trenutke u svojoj karijeri.

Nakon što je zbog povrede na zagrijavanju tokom poluvremena prijateljske utakmice protiv Sjeverne Makedonije na Koševu ostao bez plasmana na Svjetsko prvenstvo, sjajni čuvar mreže obratio se javnosti izuzetno emotivnom porukom.

Hadžikić je trebao ubilježiti svoj zvanični debi za Zmajeve, ali je sekunda nepažnje i nesretan pokret uništio dugogodišnji san. Ipak, uprkos ogromnoj tuzi, Osman je pokazao kakav je čovjek i profesionalac, poslavši snažnu poruku podrške svojim saigračima koji putuju na Mundijal.

Njegovo obraćanje javnosti prenosimo u cijelosti, bez izmjena:

- Ne znam kako da počnem. Danima već razmišljam šta da napišem. Teško mi je bilo šta napisati. 2024. godine stigao je moj prvi poziv za reprezentaciju. Taj osjećaj nikada neću zaboraviti. Ostvario mi se san! I svaki naredni poziv za reprezentaciju donosio mi je istu radost. Svaki dolazak na okupljanje i svaki trening predstavljali su mi veliku čast - počeo je Hadžikić, a onda se osvrnuo na baraž i plasman na Mundijal.

- Također, naš veliki uspjeh, plasman na Svjetsko prvenstvo. Moram reći da sam uvijek vjerovao u nas i znao da ćemo uspjeti. Utakmica protiv Italije i sve što je uslijedilo nakon nje nešto je što riječi ne mogu opisati. Cijela Bosna slavila je s nama, a i danas se naježim kada se sjetim dočeka u Sarajevu.

- A onda taj poziv. Biti na spisku za Svjetsko prvenstvo. Ponos. Sreća. Najveća želja ostvarena. To okupljanje, ta euforija i atmosfera koju smo osjećali, nezaboravno.

Poslije toga je došla utakmica sa Sjevernom Makedonijom. Trebao je debitovati, ali...

- Nažalost, isto tako nezaboravno je i sve ono što se desilo nakon prijateljske utakmice protiv Makedonije. Nakon dvije godine dobio sam priliku da debitujem za svoju državu. Samo nekoliko minuta prije ostvarenja svog sna, moj svijet se srušio. Jedan pogrešan korak i bol koju sam osjetio. Odmah sam znao da se nešto ozbiljno desilo.

- Ali još veću bol osjetio sam u srcu, jer mi je bilo jasno da se moj put ka Svjetskom prvenstvu, nažalost, tu završava. To je bio najteži udarac u mojoj dosadašnjoj karijeri.  Zato ovim putem želim da se zahvalim svim igračima i stručnom štabu, kao i svima koji su mi pružili podršku u tim najtežim trenucima. Vaše poruke, pozivi, riječi ohrabrenja i vjera u mene dali su mi snagu kada mi je bila najpotrebnija. To nikada neću zaboraviti i od srca sam vam zahvalan.

Na kraju je poželio sreću saigračima uz poruku da pokažu ko je Bosna i Hercegovina.

- Iako više nisam s njima na terenu, srcem i dušom jesam. Ovi momci su posebni! Rado sam provodio vrijeme s njima, jer su veliki ljudi i van terena!! Momci velikog srca i karaktera!! Znam da će daleko dogurati. Čvrsto vjerujem u njih! Bodrit ću ih svom snagom i bit će u svakoj mojoj dovi.

Momci, pokažite ko je Bosna i Hercegovina! Pokažite šta je bosanski inat!