Veldin Karić, nekadašnji fudbaler Željezničara, proteklog mjeseca napadnut je nakon utakmice HNK Đakovo Croatia - Marsonia.

Na Karića je nasrnuo otac jednog od igrača kojeg trenira, nezadovoljan minutažom svog sina. Karić je krvav prevezen u bolnicu, dok je osumnjičeni muškarac priveden. Incident se dogodio desetak do petnaest minuta nakon završetka utakmice, u hodniku ispred svlačionica.

Šta se točno dogodilo i kako je fudbalska priča prerasla u onu o nasilju Karić prvi put otkriva u razgovoru za Net.hr.

- Što se tiče mojih fizičkih povreda, one su sanirane, ali imam problema s duševnim bolovima i panikom. Jednostavno, nakon takvog jednog napada ne osjećam se sigurno ni za sebe, ni za moju porodicu koja živi u Slavonskom Brodu. Kao ni za svoju djecu. Postoji strah da se nešto sad neće dogoditi mojima od takvih ljudi. Jer napad koji se dogodio je bio mučki i neočekivan.

Svašta sam prošao u životu, u sportu, ali ovako nešto nikad, ali nikad nisam doživio. Nepojmljivo mi je ovo. S tim čovjekom sam tri dana prije mirno pio kafu, nije bilo naznaka da bi me mogao napasti. Tražit ću policijsku zaštitu i za svoju porodicu, jer me strah da se neće osvetiti mojoj porodici - kazao je Karić na Net.hr dodavši:

- Čovjek koji me napao zove se Dario Jurević, a napad na mene dogodio se nakon utakmice s Croatia Đakovom, ekipom koja je bila prva na tabeli.

Opisao je i šta se dogodilo nakon utakmice.

- Izašao sam iz svlačionice gdje me dočekao Dario Jurević, koji je htio porazgovarati samnom zašto njegov sin nije igrao, kad će igrati. Bio je to do trenutka napada normalan razgovor, kao svaki drugi razgovor koji vodim s roditeljima, sa svim drugima. Utakmica protiv Croatia Đakovo nije bila za njega. Tada sam čuo da je fizoterapeutkinji Croatia Đakovo nešto ispalo i ja sam se okrenuo onako instinktivno. On je mene potapšao po ramenu, ja sam se potom okrenuo prema Dariju Jureviću, da vidim što me treba i tada sam vidio njegovu šaku da je poletjela.

Reagovao sam momentalno da se maknem, da izbjegnem udarac, ali me zakačio šakom po usnici i vrh nosa. Pukla mi je zavojnica kapilara u nosu, kako su službeno napisali liječnici i kako sam pao, lupio sam glavom u beton. Tu sam mogao gadno nastradati, ne d'o Bog i smrtno stradati da sam pao na sljepočnicu, da sam udario glavom u ćošak. Kad sam se pridigao, vidio sam da on bježi. Odmah su mi u pomoć priskočili igrači rekli mi: "Šefe, je li sve u redu?" Tada smo zvali hitnu i policiju i odveli me na obradu, a policija je privela napadača u Slavonskom Brodu.

Jeste li ičim uvrijedili Darija Jurevića u razgovoru, rekli mu nešto što ga je naljutilo, isprovociralo ga?

- Ma kakvi. Razgovarali smo normalno do trenutka napada. Sve sam mu lijepo objasnio. Nikad s tim čovjekom nisam imao konflikt.

Šta se dogodilo nakon toga, što sad slijedi?

- Sad slijedi pravna strana. Mislim, nadam se i vjerujem da će državne službe napad okarakterizirati kao kazneno djelo, iako moje povrede nisu bile teške tjelesne povrede, jer mi nije pukao nos, kako se prvobitno mislilo.

Imao sam blagi potres mozga jer sam glavom udario od beton i gubio sam svijest od pet do deset sekundi. Mučnine, glavobolja i vrtoglavica su trajali jedno sedam dana. Napad na mene se komotno može okarakterizirati kao pokušaj ubistva. Unazad dvije godine ovo je drugi slučaj nasilničkog ponašanja od Darija Jurevića koji se dogodio prema sportskom djelatniku.

U oktobru 2024. godine, nakon prvenstvene utakmice Marsonije i Jadrana iz Luke Ploče, tadašnji klupski dužnosnik fizički je napao glavnog sudiju, udario ga šakom u službenim prostorijama kluba i pljunuo, zbog čega je imao uvjetnu kaznu koja mu je istekla - istakao je Karić dodavši kako mu se Jurević nije izvinio i da sa njim više nikada neće ni razgovarati.