Ipak, ovaj veliki prostor treba biti ispunjen ohrabrujućim tekstom i slovima nade jer ovo što ćete pročitati pomiče granicu "nemogućeg". Dotle da bi se i najveći skeptici suzdržali od bilo kakvog poricanja.

Protagonistica priče koju je objavila Slobodna Dalmacija bila je dva puta klinički mrtva, prvi put više od sat. U život se vratila medicinski neobjašnjivo, bez ikakvih trajnih posljedica.

- Kad sam pola godine kasnije došla na kontrolu, slučajno sam srela doktoricu koja me je reanimirala. Kad me je prepoznala, zaplakala je govoreći: "Znala sam da ne smijem stati". Tad sam saznala da me je oživljavala punih sat vremena - prepričava sagovornica Slobodne Dalmacije, živa i zdrava.

Njeno ime je Ivana Banović. Ima 27 godina, drugo je dijete petočlane porodice bez preminulog oca. Živi u skromnoj, ali toplinom ljubavi ispunjenoj kući u Omišu. Sezonski je radnik, zimi uživa volontirajući za udruženja poput Hrvatskog nadzemlja i SKAC-a.

Zaljubljenica u rukomet kojeg i sama igra za svoj gušt, dok Rukometni klub Nexe iz Našica neće naći tako gorljivu navijačicu poput nje. Međutim, uoči Božića 2018. godine Ivana je trebala gorljive "navijače" za sebe.

- Dobila sam temperaturu, ali kao i većina ljudi nisam odmah potrčala doktoru. Prošlo me je, ali mi se vratila pet dana prije Božića. Osjećala sam se jako loše i užasno me bolilo grlo pa sam otišla u bolnicu. Tamo su me odlučili zadržati i to je bilo posljednje čega se sjećam do buđenja - prepričava Ivana koja se ubrzo nakon toga počela boriti za život.

- Rekli su mi da su me oživljavali dva puta i nakon toga stavili u induciranu komu. Pluća su spojena na respirator, nedugo zatim otkazali su i bubrezi te su stavljeni na dijalizu, zatim je sepsa zahvatila sve organe osim jetre. Idući dan je došla i upala srca i srčanih zalizaka, pojavio se i dijabetes - opisala je za Slobodnu Dalmaciju sve što ju je zadesilo.

Sve se to dogodilo u samo dva dana. Djevojka koja nikad prije nije imala zdravstvenih problema našla se oči u oči sa smrću jer je njeno stanje čak i za najiskusnije doktore bio put bez povratka... Najgore je bilo što nisu mogli otkriti o čemu je riječ, uprkos silnim naporima da je održe na životu.

- Iz bolnice su zvali moju porodicu da me dođu vidjeti posljednji put. Bio je Badnjak. Pričali su mi da se po kući hodalo kao da se sprema sprovod, a tako je doista i izgledalo. Čekali su samo poziv iz bolnice da je gotovo.

Međutim, poziva nije bilo. Zazvonili bi, doduše, telefon i mobitel i tada bi se izmijenili pogledi s najcrnijim vijestima. Svaki put bio je neko drugi.

- Sutradan, na Božić, moj je brat zvao bolnicu i pitao što se događa, jesu li možda zaboravili javiti. Doktori su rekli da sam bolje i da ne znaju kako je to moguće. Čak su me prozvali Božićno čudo!

Osam dana nakon njenog 26. rođendana proslavila je novi. No, još je bila u komi. Stanje se tek malo popravilo, još je sve bilo neizvjesno.

- Najavili su teške posljedice jer mi je mozak bio sat bez kisika. Između ostaloga, da ću biti srčani bolesnik, da ću zbog bubrega morati stalno na dijalizu i slično. Rekli su mojima da neću imati normalan život kao i prije, a brat je na to odgovorio: "Ni ne može biti normalno nego kako je bilo!" - kaže Ivana kroz široki smijeh na licu, aludirajući na vlastite ambicije i "ludosti", poput onoga da je dvije sedmice nakon išla na trening.

Iz kome se probudila 29. decembra.

- Ničeg se nisam sjećala. Prvo pitanje mi je bilo: "Kad će Božić?" Kad su mi rekli da je prošao, zaplakala sam.

A onda je postavila drugo pitanje, ono zbog kojeg su doktori mogli odahnuti.

- Pitala sam: "Je li došao moj ujko za Božić?". To im je bio znak da je s mozgom sve uredu jer u suprotnom to ne bih mogla pitati. Osim toga, stanje mi se popravilo i zapravo nikakvih posljedica nije bilo - tvrdi Ivana.

Doktori su otkrili da je oboljela od rijetkog virusnog oblika gripe koja se na ovom području nije pojavila posljednjih 20 godina, niti je od njenog slučaja do danas zabilježen isti slučaj. Kako i gdje je ona to "pokupila" - niko ne zna, piše SD.

Prije dva mjeseca konačno je zaigrala prvu takmičarsku utakmicu. Stala je na teren, uzbuđena kao da igra finale Olimpijskih igara. Bio je to doista njen trenutak. Za pamćenje. Vrijedan epiteta igračice utakmice.