Koncept "Velikog Izraela", kako objašnjava Deutsche Welle (DW), u suštini se vrti oko činjenice da Izrael nikada nije zvanično povukao svoje državne granice.

To je ostavilo otvoren prostor za ideje o proširenju teritorije koje danas otvoreno zagovaraju desničarski ministri i doseljenički pokreti.

U pozadini svega stoji hebrejski izraz "Eretz Israel HaShlema", što zapravo znači "cijeli" ili "potpuni" Izrael. Za ljude koji vjeruju u ovu ideju, širenje države nije politički projekt, nego ispunjenje božanskog obećanja zapisanog u Bibliji.

Kako navodi DW, granice tog potpunog Izraela različito se zamišljaju. Za jedne to znači trajno zadržavanje i pripajanje teritorija koje su okupirane još 1967. godine Zapadne obale, Istočnog Jerusalema i Gaze.

Za druge, one radikalnije, granice idu mnogo dalje, prateći biblijske zapise o zemlji "od Nila do Eufrata". Izvor ilustruje te maksimalističke težnje izjavama Daniele Weiss, jedne od ključnih figura naseljeničkog pokreta, koja ponosno pokazuje mapu s dijelovima Jordana, Libana, Egipta, Sirije, Iraka i Saudijske Arabije, poredeći taj prostor s veličinom Sahare.

Prema analizi historičara Gila Shohata koju prenosi DW, ove ideje više nisu na margini društva, već su ušle u samu izraelsku vladu.

Ministar finansija Bezalel Smotrich tako je izazvao diplomatski skandal govoreći iza govornice na kojoj je bila karta Izraela koja u potpunosti guta susjedni Jordan, a nedavno je zatražio i aneksiju južnog Libana.

Isti izvor podsjeća da ni premijer Benjamin Netanyahu ne zaostaje za ovim vizijama. On je u javnosti pokazivao mape na kojima je Zapadna obala potpuno izbrisana i pripojena Izraelu, a javno je priznao i da osjeća snažnu povezanost s konceptom "Velikog Izraela".

Ova politika ima duboke historijske korijene. DW podsjeća da je još prvi premijer David Ben-Gurion namjerno ostavio granice nedefinisanim u Deklaraciji o nezavisnosti iz 1948. godine, kako ne bi vezao ruke budućim generacijama za teritorijalno širenje.

Također, ideologija desničarskog revizionističkog cionizma, iz koje je nastao i današnji vladajući Likud, oduvijek je pjevala o tome kako "Jordan ima dvije obale" i kako obje pripadaju njima.

Danas je situacija na terenu u potpunom sukobu s međunarodnim pravom. Dok UN i Međunarodni sud pravde opominju da je okupacija nezakonita, na Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalemu već živi više od 700.000 izraelskih doseljenika.

Shohat u svojoj analizi za DW zaključuje da je kontrola nad historijskom Palestinom u izraelskom društvu postala potpuno normalna stvar, do te mjere da se ta područja uče kao dio Izraela čak i u liberalnim školama u Tel Avivu.

Istovremeno, ministri poput Smotricha i Itamara Ben Gvira idu korak dalje, otvoreno zagovarajući iseljavanje Palestinaca iz Gaze i zakone poput smrtne kazne na vojnim sudovima.