Umjetna inteligencija poput ChatGPT-a i Geminija ima ugrađene sigurnosne filtere koji se automatski aktiviraju kada korisnik postavi osjetljiva ili rizična pitanja.

U takvim slučajevima sistemi ograničavaju odgovor ili daju općenite informacije, bez ulaska u zabranjene detalje.

Najstrože reakcije izazivaju pitanja koja se odnose na privatne podatke drugih osoba. To uključuje pokušaje dobijanja informacija o ličnim dokumentima, pristup privatnim datotekama ili praćenje nečije lokacije u realnom vremenu.

Čak i indirektni zahtjevi koji upućuju na identifikaciju pojedinaca mogu biti blokirani.

Druga grupa zabranjenih upita odnosi se na sadržaje koji mogu dovesti do sajber kriminala ili fizičke štete.

Sistemi automatski odbijaju zahtjeve koji traže upute za hakovanje, neovlašteno praćenje, zaobilaženje sigurnosnih sistema ili pristup tuđim finansijskim računima.

Važno je naglasiti da ni scenariji u kojima korisnik "glumi" ili postavlja pitanja kroz izmišljene situacije više ne mogu zaobići sigurnosne mehanizme.

Moderni algoritmi analiziraju i sadržaj i namjeru pitanja, kako bi spriječili potencijalnu štetu u stvarnom svijetu.

Sistem ne prikazuje dramatična upozorenja, već jednostavno odbija da pruži tražene informacije ili preusmjerava odgovor na općenit nivo. 

Stručnjaci preporučuju da se osjetljive teme postavljaju kroz opća i edukativna pitanja. Umjesto traženja podataka o konkretnim osobama, bolje je tražiti objašnjenja o tome kako funkcionišu zakoni o privatnosti ili zaštita podataka.

Promjena načina formulacije pitanja ključna je za sigurno korištenje ovih alata. Na primjer, umjesto pokušaja pristupa tuđim profilima, korisnije je pitati kako velike kompanije štite korisničke podatke od zloupotrebe.

Na taj način korisnici zadržavaju radoznalost, ali ostaju unutar sigurnih i dozvoljenih okvira korištenja tehnologije.