Bosna i Hercegovina je sasvim sigurno evropski lider po broju (samozvanih) lidera po glavi stanovnika. Jedan takav, kojem su okviri stranke čiju je člansku karticu 15 godina nosio u novčaniku postali pretijesni za zadovoljavanje liderskih ambicija, je osnovao svoju stranku, pa se u svojstvu njenog predsjednika, odnosno "lidera", obratio na današnjoj novogodišnjoj konferenciji za medije.

Šef Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković pojašnjavao je javnosti zašto bi on bio bolji lider i državnik od svih dosadašnjih i aktuelnih, pa se hrabro uhvatio u koštac sa pitanjima od državnog i nacionalnog interesa, poput, kako je kazao, borbe za istinu o agresiji na BiH.

- U toj borbi nećemo odustati od preispitivanja političke odgovornosti od odricanja od revizije tužbe protiv Srbije – pročitao je Konaković samouvjereno ovaj dio pripremljenog govora.

Postoji opravdana bojazan da će Konaković svoje liderske kapacitete uzalud trošiti na "preispitivanje političke odgovornosti od odricanja od revizije tužbe protiv Srbije", s obzirom da u BiH niko nije ni pokušavao izvršiti "reviziju tužbe protiv Srbije", pa samim tim niko nije mogao ni odustati od "revizije tužbe protiv Srbije".

Jedina revizija u kontekstu Srbije jeste revizija presude Međunarodnog suda pravde u predmetu BiH protiv Srbije i Crne Gore, koja je donesena 26. februara 2007. godine. Iako očigledno ne vlada baš najbolje materijom, Konaković se hrabro uhvatio u koštac sa tim pitanjem, pa je autoritetom nastavnika fizičkog vaspitanja nastavio tumačiti međunarodno krivično pravo.

- Mi danas imamo scenu u kojoj nikada pravno-formalno Srbiju ne možemo nazvati agresorom, iako to ona jeste. Zbog savjetnika i njihovih šefova BiH je izgubila jednu historijsku bitku, koju slobodno možemo nazvati izdajom – ocijenio je Konaković.

Prava je šteta što procesuiranje ratnih zločina pred međunarodnim sudovima nije bilo sadržaj jednog od predmeta koje je Konaković svojevremeno u rekordnom roku, a zlobnici bi rekli i na vrlo sumnjiv način, polagao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu. Da jeste, spoznao bi Konaković da Srbiju ipak i "formalno-pravno" možemo nazvati agresorom, s obzirom da to kažu i presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, poput, primjera radi, presude u predmetu "Martić". Spoznao bi vjerovatno Konaković i da je Srbija u postupku pred Međunarodnim sudom pravde proglašena krivom jer je mogla, a nije spriječila genocid u Srebrenici. Da je literatura u kojoj su te činjenice ikada zanimala Konakovića, danas javnost ne bi bila prinuđena svjedočiti ovakvom istupu šefa NiP-a. 

Osim što je iskazao zavidno (ne)znanje u međunarodnom pravu i presudama, Konaković je osjetio potrebu da kao svaki pravi državnik tumači i vanjsku politiku, pa se osvrnuo na put BiH ka članstvu u NATO-u. Saradnja sa NATO-om, mudro je ocijenio Konaković, nije isto što i put ka članstvu u NATO-u.

- Mi odgovorno tvrdimo da je mnogo više NATO-a s druge strane Drine, u Srbiji, nego danas u BiH. Mnogo je više NATO-a u Srbiji nego danas u BiH. Njihov akcioni plan, koji govori o saradnji sa NATO-om, mnogo je detaljniji, obimniji, precizniji od onoga što mi zovemo put u NATO – poručio je Konaković.

Kamo sreće da je Konaković zaista pročitao taj "mnogo detaljniji, obimniji i precizniji" akcioni plan Srbije, s obzirom da bi čitajući te detaljne, obimne i precizne formulacije vjerovatno spoznao da se saradnja Srbije sa NATO-om odvija u okviru Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP), dok je BiH dio Akcionog plana za članstvo (MAP), što je napredniji oblik saradnje sa NATO-om. Da se zaista interesirao za to pitanje, a ne zapošljavanje stranačkih kadrova u javnim preduzećima, otkrio bi Konaković da je sam NATO na svojoj internet stranici smjestio BiH među zemlje u okviru MAP-a.

Pored geopolitike, migrantske krize i fiskalne politike, analizirao je Konaković i rad aktuelne vlasti u Kantonu Sarajevo (KS). Ta je vlast, čiji je on dio, uradila, ocijenio je, mnogo više i bolje u odnosu na ranije vlasti u kojima je on također sudjelovao. Konaković iz NiP-a je, sudeći prema današnjem istupu, u proteklom periodu u potpunosti ogolio kriminal Konakovića iz Stranke demokratske akcije (SDA), čiji je član bio još od 2004. godine.

Govoreći o neuspjesima vlasti u kojoj je bio Konaković iz SDA, odnosno uspjesima vlasti u kojoj je Konaković iz NiP-a, istaknuo je "posebnu nagradu za vraćanje struke u policiju", koju je, valjda, neko nekada dodijelio njegovom ministru unutrašnjih poslova Admiru Katici. Jedina "posebna nagrada" koju je Katica dobio je kritika visokog predstavnika Valentina Inzka pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija zbog politiziranja policije.

Osvrnuo se šef NiP-a i na izjave zvaničnika iz manjeg bh. entiteta, pa je u tom kontekstu spomenuo Tegeltiju, ali ne onog mnogo poznatijeg, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milana, već novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana. Ovaj prvi, valjda, ne zaslužuje prostor jer je stanje u bh. pravosuđu za Konakovića zadovoljavajuće, ili je "amnestiranje" Milana Tegeltije posljedica činjenice da je Konaković njegovog višegodišnjeg šefa Kabineta, ranije spomenutog Admira Katicu, ustoličio na poziciju ministra unutrašnjih poslova KS.

Hiperprodukcija "lidera" u BiH jedna je od posljedica kombinacije sveprisutnog nesrazmjera ambicija i kapaciteta sa jedne, te nakaradnog izbornog sistema sa druge strane, a šef NiP-a je, očigledno, jedan u nizu sličnih lidera i državnika kojima je javnost imala priliku svjedočiti u posljednje tri decenije.