- Sada je prvi put došlo do ozbiljnih razgovora, odnosno da je inicijativa krenula iz samog Saveza. Imao sam neku nadu, pogotovo što je u priči bio Emir Spahić. Ispalo je na kraju onako kako je ispalo, ali ok. Čovjek se uči, ja se nadam da greške neću ponavljati - kazao je nekadašnji kapiten nacionalnog tima.

- Na početku sam imao utisak da sam pripreman za nešto drugo. Poslije tih razgovora stvorila se konkretna ideja da budem i selektor, što sam ja i želio. Rekao sam da bih mogao to da radim i da sam ubijeđen da bih mogao nešto pokrenuti. Čovjek ne može biti u glavama drugih ljudi, ne može misli da dotakne, ali je ispalo, barem se meni čini, da je stvar bila dogovorena od početka - smatra Barbarez i objašnjava da je razočaran da ga poslije izbora Peteva niko iz vrha FSBiH nije kontaktirao i saopćio mu da je izabran drugi kandidat.

Veli da je imao ukupno tri razgovora, a treći razgovor bio je s Emirom Spahićem i Zvjezdanom Misimovićem. S njim u društvu bio je i Sergej Jakirović, također jedan od kandidata za selektorsku fotelju,

- Razgovor s njima dvojicom bio je treći. Samo se o poziciji selektora pričalo. Misimović je zakasnio sat vremena na sastanak, Sergej (Jakirović op.a) i ja sudarali smo se po hodnicima - našalio se Barbarez.

Legendarni Mostarac svjestan je da je proces izbora selektora reprezentacija BiH jedinstven u svijetu, jer mnogo ljudi je uključeno u proces, nemamo ni sportskog direktora koji bi bio šef selektoru i koji bi mogao biti odgovoran ili zaslužan za nešto...

- Niko tokom razgovora npr. nije ni pitao ko bi bio pomoćni trener, a nisam ni ja govorio. Jednom smo pali na glavu, jednom smo se razočarali. Kako su Spahić i Misimović postali dio priče ne mogu reći. Sigurno su dobili pozive. Vjerujem da bi, pogotovo Spahić, želio radikalno sve da promijeni. Niko ne izražava želju da napravi nešto vanserijsko, ali s normalnom hijerarhijom bilo bi jednostavnije.

Barbarezu su oponenti spočitvali da nema iskustvo, a s obzirom na to da nije radio kao trener opisao je svoju viziju fudbala.

- Bilo bi iznenađenja, svega, radikalnih stvari. Ne bi to bilo jednostavno ni provesti. Filozofija zavisi od materijala, odnosno od igračkog kadra. Svi bi igrali tamo gdje su najbolji. Sistem bi bio prepoznatljiv s te strane da bi svi izgarali, odnosno davali više nego što mogu.

Svaki put kad uđem u priču pun sam volje i energije. Uvijek sam imao realnu opciju da znam šta mogu, šta ne mogu. Nikada više neće doći priča o selektorskoj poziciji, jer taj momenat što je bio prije par mjeseci neće se više nikada desiti. Atmosfera oko reprezentacije ne može biti gora, na minimalnom je nivou. Bolje je što se igra bez navijača i manja je tegoba toga svega.

Kompletan razgovor s Barbareom pogledajte u priloženom videosnimku.