- Ogromno materijalno bogatstvo koje smo tamo imali. Izgubili smo čiste srpske općine na prostoru Federacije BiH – poručio je Dodik.

Bila je to samo najava izvještaja "nezavisne" komisije koja ga je prošle sedmice Vladi RS-a dostavila i zaključila da "nije bilo opsade Sarajeva, već da je Sarajevo bilo u blokadi". 

VEZANI TEKST - Lazović Dodiku: Milošević je rekao Silajdžiću "vi ste zaslužili Sarajevo, a oni su ga uništavali"

Po objavljivanju ovog skandaloznog izvještaja, Dodik se ponovo oglašava. 

Izjavio je sada da "Izvještaj o radu Komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu na više stotina strana govori o tome da je srpska zajednica u Sarajevu uništena i da je izgubila ogromno bogatstvo". Gotovo identično onome od prije dva mjeseca. Ali i dodao: 

- Izgubljeni su svi materijalni resursi koje su Srbi imali, bogatstvo koje slovi oko 50 milijardi KM. Konstatovano je da je na prostoru Sarajeva bilo nekoliko desetaka logora za Srbe i stratišta - naveo je Dodik za Pink.

On je dodao da za sada o tome nema reakcija iz Sarajeva, ali očekuje da ih bude.

Dodik je rekao i da je 2004. godine pod pritiskom međunarodnog faktora usvojen izvještaj o Srebrenici, koji je kasnije služio za donošenje nekih presuda protiv Srba.

Sve što je Dodik rekao i što su "nezavisni" stručnjaci ispisali u izvještaju o Sarajevu, kao i to da je izvještaj Vlade RS-a o Srebrenici iz 2004. služio za donošenje haških presuda gomila je neistina, koje se vrlo lako mogu oboriti argumentima. 

Grad Sarajevo je bio u okruženju JNA i srpskih paravojnih snaga. Ovo je najduža opsada u modernoj historiji. Puna 44 mjeseca. O tome svjedoče izvještaji UNPROFOR-a, UN-a i haške presude, ali i brojni arhivi svjetskih medija koji su izvještavali iz opkoljenog Sarajeva.

Odlazak srpskog stanovništva iz Sarajeva bio je u režiji agresora metodom propagande.

U početku, sarajevskim Srbima su plasirali tezu da se sklone samo na nekoliko dana dok ne zauzmu cijeli grad. I tada je ogroman broj njih napustio svoje domove. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, masovnim etničkim čišćenjem naselja  sa srpskim stanovništvom Grbavica, Nedžarići, Ilidža, Rajlovac, Vogošća, Nahorevo, a pod pritiskom i prijetnjama ratnih zločinaca Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića, napustili su Sarajevo. 

VEZANI TEKST - Haške presude niko ne može pobiti, Sarajlije znaju kako je bilo živjeti 44 mjeseca u opsadi i pod granatama

Stoga, kada je riječ o "gubitku" Sarajeva, onda bi se lider SNSD-a trebao obratiti Karadžiću, Krajišniku više ne može, a odgovor može naći i u brojnim knjigama koje na autentičan način govore o dejtonskim pregovorima i ponašanju Slobodana Miloševića.

Predsjednik ratne Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i član bh. delegacije u mirovnim pregovorima u Dejtonu Miro Lazović nedavno je u razgovoru za Faktor poručio da Dodik kada govori o Sarajevu morao bi znati da krivca ne treba tražiti niti u Sarajevu, niti bošnjačkim strukturama vlasti, niti među onima koji su branili ovaj grad.

Istakao je da Dodik konačno mora shvatiti da krivci nisu ni Bošnjaci ni svi oni koji su branili ovaj grad, koji je bio u opsadi 1.425 dana.

- Kada se u Dejtonu 1995. godine razgovaralo o Sarajevu, tada je Milošević rekao Harisu Silajdžiću: "Vi zaslužujete Sarajevo jer ste ga branili i odbranili", a o svojim pristalicama sa Pala (Krajišnik, Karadžić) govorio je pogrdnim riječima. Rekao je Silajdžiću "oni su ga držali u opsadi, oni su ga uništavali i oni ga upravo zbog toga ne zaslužuju" – kazao je Lazović. 

U Sarajevu je 2012. godine održana Međunarodna konferencija o opsadi Sarajeva u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Vlade Kantona Sarajevo. Brojni naučni radnici, pravni eksperti i publiciste iz zemlje i svijeta govorili su tada o opsadi glavnog grada. 

Sa Međunarodne konferencije održane 2012. godine (Foto: RSE) 

Između ostaloga, član ratnog Predsjedništva RBiH Ejup Ganić govorio je i o opsadi Sarajeva, o iseljavanju srpskog stanovništva, i akcenat stavio na pitanje koliko je Srba poginulo u opsadi Sarajeva. 

- Pitanje koliko je Srba poginulo u ratu 1992-95. u opsadi Sarajeva je izvor velikih propagandnih napora RS-a i Srbije. Preko 11.000 stanovnika Sarajeva poginulo je od granata ispaljenih sa položaja Miloševićevih i Karadžićevih vojnika sa okolnih brda, od toga približno 2.000 djece. Nacionalna struktura poginulih je približno proporcionalna sastavu stanovništva u toku rata u opkoljenom Sarajevu. Granate nisu birale nacionalnost. "Udri po Velušićima – tamo nema srpskog življa", bila je komanda zapovjednika agresorskih vojnika, kao jedina utjeha Srbima koji nisu napustili svoje Sarajevo.

A šta je sa 5.000 hiljada Srba civila koji su "stradali" u toku rata u Sarajevu, pitaju se propagandisti velikosrpskih ideja? Odgovor su sami dali. To je onih istih 5.000 srpskih vojnika koji su u okviru Romanijskog korpusa i drugih jedinica agesora, uključujući volontere iz Rusije i Grčke, napadali Sarajevo i poginuli na linijama opsade od vatre boraca ABiH koji su branili Sarajevo. Kako je nedavno prikazala televizija RTRS-a, oko 4.000 ovih vojnika su sahranjene na centralnom groblju na Sokocu, ruski dobrovoljci i drugi na groblju u Lukavici, Palama, a neki su vraćeni u rodna mjesta u Srbiju. Dakle, to je tih 5.000 Srba koje propaganda iz RS entiteta nastoji, lažima serviranim za neupućene, prikazati kao "civile" koji su ubijeni u Sarajevu. Nadam se da će historičari osvijetliti ove činjenice, kao i metode propagande velikosrpske mašinerije - poručio je tada Ganić. 

Dodik bi kada je riječ o dilemi da li je bila "blokada" ili opsada Sarajeva, ako već želi informacije iz prve ruke, osim Karadžića koji je šetkao po brdima iznad grada, mogao pitati i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je u vrijeme opsade obilazio srpske položaje oko Sarajeva u pratnji ratnog zločinca Vojislava Šešelja. 

Nakon negiranja genocida u Srebrenici, na red je došlo negiranje opsade Sarajeva. I ništa nije slučajno. Memorandum 2 zloglasne Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), jasno je precizirao uputu i lider SNSD-a se ponaša upravo u skladu s tim memorandumskim uputstvom:

- Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju. 

Jedna od njih je i presuda beogradskog suda u montiranom procesu pripadniku Armije RBiH Huseinu Mujanoviću. 

On je osuđen na 10 godina zatvora zbog navodnog zlostavljanja srpskih civila u logoru u naselju Hrasnica u Sarajevu tokom 1992. godine. 

A ko se krajem 1991. i početkom 1992. godine ukopavao na brdima iznad Sarajeva i pripremao opsadu? Upravo JNA pod direktnom komandom Slobodana Miloševića.