Razlog posve logičan - dva dana prije održavanja Lokalnih izbora 2020 upriličena je svečana akademija te položeno cvijeće u Mostaru, a sve kako bi ojačali nacionalistički naboj i pridobili svojim "patriotizmom" hrvatsko glasačko tijelo. 

Čović je u izjavi za medije istakao "da se radi o historijskom danu za hrvatski narod, ali i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu".

- Na ovaj dan posebno se sjećamo svih naših velikih ljudi i naših heroja koji su dali slobodu za hrvatski narod, odricanje koje je nama omogućilo da budemo politički narod. Jako važno je napomenuti da je Hrvatska zajednica Herceg Bosna osigurala slobodu i Bosni i Hercegovini i da našu historiju prenosimo na nove generacije da ovakve stvari znaju na poseban način vrednovati - istaknuo je Čović.

A koji su to veliki ljudi i heroji kojih se on i njegovi saradnici prisjećaju i veličaju ih, i kakva je to sloboda koju je tzv. HZHB osigurao? 

Podsjetiti se treba i iznova ponavljati da je riječ je o paradržavnoj tvorevini presuđenoj u Haškom tribunalu. Sjeća se tako Čović i slavi zločinačke uspjehe "haške šestorke" koja je osuđena na 111 godina zatvora zbog udruženog zločinačkog poduhvata. 

Bivši predsjednik Vlade tzv. HZHB Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika štaba HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, komandant Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a načelnik Odjela za zarobljene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Sa teritorija koje su se uklapale u granice Banovine iz 1939. godine protjerani su svi "nehrvati", dok su sa drugih sistemski dovođeni Hrvati koji su napuštali svoja stoljetna ognjišta i domove, a sve u cilju stvaranja paradržavne tvorevine Herceg-Bosne.

Utemeljitelj i prvi predsjednik tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je proglašena 18. novembra 1991. godine u Grudama, bio je Mate Boban. U sastav tzv. HZHB, odnosno kako su je nazvali "zajednicu općina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini", ušlo je 30 cjelih općina i 10 dijelova pojedinih općina sa većinski hrvatskim stanovništvom. 

Iz godine u godinu, Čović i njegovi vjerni saradnici obilaze Bobanov grob i polažu cvijeće, sjećajući se tako lika i (ne)djela utemeljitelja i vrhovnog komandanta HVO-a, koji je 9. novembra 1993. godine srušio Stari most u Mostaru.

Također, odlaskom na Bobanov grob sjećaju se i njegovog sastanka u Grazu (Austrija) 6. maja 1992. godine gdje je sa osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem dogovorio prestanak sukoba srpskih i hrvatskih vojnih snaga, teritorijalno razgraničenje Hrvata i Srba u BiH, odnosno podjelu tada već nezavisne i međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio.

Boban je bio i jedan od predsjednika HDZ-a BiH. Iako je smijenjen 19. novembra 1993. i povukao se sa političkih funkcija, na dan njegove sahrane u julu 1997. godine na području od Ravnog do Drvara zastave su bile spuštene na pola koplja. Njegova smrt je medijski popraćena na HRT-u i RTRS-u. 

VEZANI TEKST - To su ti "nositelji europskih vrijednosti": Čovićevi ljudi na komemoraciji ratnom zločincu Marku Maki Radiću!

Slaveći i sjećajući se utemeljitelja i osuđenih čelnika paradržavne i zločinačke tvorevine tzv. HZHB, Čović svjesno izostavlja ono što su njeni stvarni rezultati. Etničko čišćenje, ubistva, silovanja, logori Dretelj, Heliodrom, Gabela..., svoj angažman na izrabljivanju Bošnjaka logoraša dok je bio direktor mostarskog Sokola.  

Krajnje licemjerno, predsjednik HDZ-a BiH i nevladine organizacije HNS istovremeno slavi zločine presuđene tzv. HZHB-u, i zagovara evropske vrijednosti čijim se jedinim nositeljem predstavlja. 

I ne samo da to veliča, već su njegovi prvi saradnici prošle sedmice bili na komemoraciji osuđenom ratnom zločincu Marku Maki Radiću, što je naišlo na žestoke kritike i osude ne samo probosanskih stranaka, već i međunarodne zajednice. 

Masakr u Ahmićima 16. aprila 1993. godine 

Ponos je za Čovića valjda i masakr nad Bošnjacima u Ahmićima, za koji je na 25 godina robije osuđen ratni zločinac Dario Kordić, kojeg je svečarski dočekao u Busovači kada je pušten iz haškog zatvora. I pokolj u Stupnom Dolu, porušeni istočni dio grada Mostara, do temelja sravnjeni Gornji Vakuf... Sve su to za njega "heroji i veliki ljudi". 

I nije zgoreg podsjetiti Čovića na samo jednu rečenicu iz haške presude "gospodarima života i smrti u Hercegovini", Prliću i drugima, koja najslikovitije opisuje zločinački tzv. HZHB koji on danas slavi.   

- Jednog Muslimana pripadnici HVO-a natjerali su da poliže sopstvenu krv da ne bi balijska krv ostala na hrvatskoj zemlji!