open-navfaktor-logo
search
Prije 27 godina
Dan kada je gorjela Vijećnica: Gledao sam u nju dok sam odrastao, a tog dana sam pokušao da je spasim
Jedan od najljepših i najreprezentativnijih objekata iz austrougarskog perioda u BiH zapaljen je na današnji dan prije 27 godina
25.08.2019. u 08:00
get url
text

Na samo 50 metara od Vijećnice rođen je vatrogasac Kemal Cacan. Odrastao je gledajući i prolazeći pored te impozantne građevine. A kada je počela da gori prije 27 godina, kada je zapaljena usljed granatiranja sa položaja srpske vojske oko opkoljenog Sarajeva, Cacan je sa kolegama pristupio gašenju i borbi da se spasi što se spasiti da.

- Mi smo bili druga ekipa koja je došla da gasi požar u Vijećnici, prvi su došli vatrogasci sa Vratnika, i s obzirom na to da je nedostajalo kamiona, ljudi, vode, onda su zvali i nas. Pokušavali smo da je ugasimo, ali ta velika vatra i temperatura su uspjeli već da zahvate i konstrukciju, i staklenu kupolu. Stepeništa su počela da popuštaju i naš tadašnji komandant je naredio ekipama koje su bile pod krovom da se povuku jer neće moći izvući živu glavu – prisjeća se Cacan.

Njegova je ekipa, kaže, na bočnom ulazu osiguravala ljude koji su pokušavali spasiti knjige koje su se u Vijećnici nalazile.

- Prethodnih dana mi smo imali toliko posla, toliko intervencija, bilo je granatiranja, te nam je i materijala i resursa nedostajalo. Pokušali smo da spasimo što više tih vrijednih spisa, mislim da se uspjelo donekle. Iza nas je bilo oko 18 sati neprekidnog rada, ljudi su padali od umora, ponovno granatiranje i paljenje i tu je bio kraj – kaže Cacan.

Ističe kako u tim burnim momentima nije imao vremena da razmišlja kako se osjeća, ali da sigurno nije bilo lahko.

- Dok sam odrastao gledao sam u Vijećnicu, prolazio svakodnevno i obavezno bih stani da se napiješ vode pored. Ona jeste bila jedan od simbola grada, ali u tom trenutku nisam razmišljao o njenom historijskom značaju, pred očima mi je bila samo njena veličina i njena pozicija, jer je sa svih strana bila izložena napadima. Nama je u ratu bio cilj da dođemo do objekta i da uđemo unutra, pa unutra i da je džehenem, jer smo bili na meti neprestano – zaključuje Cacan.

Lejla Skopljak još čuva člansku iskaznicu Nacionalne i univerzitetske biblioteke koja je bila smještena u Vijećnici.

- Dok smo studirali podrazumijevalo se da se učlaniš u tu biblioteku. Ja sam u Sarajevo došla iz drugog grada na studije i stanovala sam u Starom Gradu, a u Vijećnici sam učila. Kafu smo pili u obližnjem Indexu. Unutra je uvijek bila tišina. Dok smo učili, za red i mir brinula se jedna gospođa Zdenka.  Sjećam se kad sam jednom prilikom ušla u rano jutro u augustu u Vijećnicu, nije bilo nigdje nikoga. Ja sam se osjećala tako mala u ogromnom prostoru, u tom velikom zdanju – kaže Skopljak.

Sjeća se kaže da joj je jedan čovjek koji je imao kancelariju u Vijećnici dozvoljavao da se na par trenutaka putem njihovog telefona javi svojim roditeljima.

- Nije bilo govornice i on me pusti da se javim svojima. Imao je neke ljubimce u toj kancelariji, ptice ili ribice, vjerujte da se više i ne sjećam. A kada je Vijećnica gorjela ja sam toliko plakala, za mene je to bilo tragično, nisam mogla da vjerujem da je to neko mogao učiniti –zaključuje Skopljak.

Jedan od najljepših i najreprezentativnijih objekata iz austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini, sarajevska Vijećnica, zapaljena je na današnji dan prije 27 godina.

Sarajevska Vijećnica otvorena je 20. aprila 1896. godine i od tada je bila svjedok svih događaja u glavnom gradu BiH. Prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.

Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Vijećnica je bila više puta granatirana.

U noći sa 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je, a u požaru je nestalo oko 80 posto fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH, Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

{$galerijaFotografija}

U požaru koji je uslijedio nakon granatiranja njena unutrašnjost uništena je u potpunosti. Rekonstrukcija je počela 1996. a obnovljena je i svečano otvorena 9. maja 2014. godine.

Tokom obnove, u svaku prostoriju Vijećnice ugrađen je i jedan stari dio koji je ”preživio” požar prije 24 godine. Na podu u holu se nalazi autentični dio kamena oko kojeg je izliven novi pod. Na plafonu je komad zida pored kojeg su ponovo isrcrtani isti motivi.

Novi dijelovi Vijećnice napravljeni su prema dokumentima i fotografijama izgleda stare Vijećnice pronađenim u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, pa su u prostoriji Gradskog vijeća danas drvene klupe i govornica, a svi ornamenti na zidovima i plafonu su autentični i ručno oslikavani.

{$galerijaFotografija}

Iako je danas skoro sve u njoj novo, ova građevina odiše vremenom u kojem je i napravljena. U gradnji Vijećnice učestvovalo je nekoliko arhitekata.

Prvi projekat je uradio Karl Paržik, ali se njegova ideja izgleda Vijećnice nije u potpunosti svidjela Benjaminu Kalaju, ministru finansija Austro-Ugarske, koji je zatražio manje izmjene u Paržikovim nacrtima. Nastojeći da očuva svoj integritet arhitekte, Paržik je odbio uvrstiti tražene izmjene i nacrt je odbijen.

Kako bi se gradnja Vijećnice nastavila, Kalaj je potom angažovao Aleksandra Witteka koji je prihvatio napraviti izmjene koje je on zahtijevao. Wittek je proveo neko vrijeme putujući po Kairu i proučavajući znamenite građevine s karakteristikama istočnjačkog stila za dizajn Vijećnice, trudeći se da je što više približi bogatom stilu građevina, pretežno vjerskih objekata, u Africi. Usljed Wittekovog narušenog mentalnog stanja i bolesti koja ga je dovela do samoubistva, izgradnja je prepuštena Ćirilu Metodu Ivekoviću, koji je unio izmjene u Wittekova rješenja, uvodeći primjene stilski čistijih elemenata, i završio projekat 1896. godine.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Vijećnica je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2006. godine.

Danas se koristi u svečanim prilikama na državnom i gradskom nivou, za promociju događaja iz kulture, umjetnosti i privrede, uz stalnu i povremene muzejske postavke, redovne sjednice Gradskog vijeća.

Gori Vijećnica
1 od 4
left-arrowright-arrow
2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.