- Moj život se potpuno promijenio u samo dvije sedmice. Škole su zatvorene i nedostaju mi prijatelji, ali i šetnje, trčanje i odlasci u prirodu. Ova situacija utječe na naše psihičko i fizičko stanje i trebat će nam vremena da se oporavimo. Ipak, ostanak kući je naša odgovornost i jedini način na koji možemo pomoći zaustavljanju širenja pandemije -  rekla je Ajlin Žepčan u svom obraćanju.

Njeno obraćanje ishod je učešća u istraživačkom projektu koji je tokom trajanja pandemije pokrenuo World Vision International kako bi prikupio razmišljanja djece i mladih o epidemiji COVID-19.

 Rezultat projekta je izvještaj Dječiji glas u vremenu COVID-19: Nastavak dječijeg aktivizma u svjetlu suočavanja sa vlastitim izazovima koji kroz odgovore djece bilježi da, bez obzira gdje se nalaze, 91 posto ispitanika se teško nose sa svojim negativnim emocijama i zabrinjavajućim osjećajima, uključujući anksioznost, bijes i zabrinutost zbog nesigurnosti koliko dugo će trajati kriza i izolacija.