U sadržajnu listu zamjerki tih stranaka su uvrštene i optužbe na račun vaninstitucionalnog rješavanja ovog pitanja, koje obesmišljava činjenica da posljednju riječ imaju Parlamentarna skupština BiH i Gradsko vijeće Mostara. Kritike nisu promašile ni predstavnike međunarodne zajednice koji su posredovali pregovorima, a kojima se zamjera što su u taj proces bile uključene samo dvije stranke.

Teško je ta spoznaja pala i potpredsjednici Naše stranke Irmi Baraliji, koja je jučerašnji sastanak ocijenila kao "cirkus, likovanje, slikanje i samoveličanje Izetbegovića i Čovića".

- Evo sad im poručujemo, nećete imati dvije trećine u Gradskom vijeću da usvojite Statut Grada Mostara koji ste jučer potpisali! Nećete dijeliti Mostar kao da je vaša babovina i ćaćevina – zaprijetila je ljutita Baralija.

Iza prijetnji potpredsjednice Naše stranke stoji legitimitet težak 434 glasa, koliko je osvojila u Mostaru na posljednjim Općim izborima u bezuspješnom pokušaju da se dokopa mjesta u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK).

Odgovor na pitanje zašto su u finalni dogovor uključene samo ove dvije stranke, kojeg nameće i Socijaldemokratska partija (SDP), pruža, pored broja zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH, činjenica da su na Općim izborima 2018. godine SDA i HDZBiH osvojili oko 63 posto ukupnog broja glasova u Mostaru. Naša stranka je, poređenja radi, osvojila tek nešto više od dva posto glasova Mostaraca, a SDP oko osam posto.

- SDA i Bakir Izetbegović su još jednom ispunili sve želje Dragana Čovića – zavapio je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, dodajući da su time "prodati interesi Mostara i BiH".

Ukoliko su ovim sporazumom "prodati interesi Mostara i BiH", te ukoliko je SDP zaistra građanska stranka koja nije opterećena etničkim okvirima i koja računa na glasove svih građana BiH, a ne samo Bošnjaka, upitno je zašto predsjednik SDP-a odgovornost za "prodaju interesa Mostara" fakturiše isključivo SDA-u i zašto u HDZ-u BiH ne prepoznaje konkurenciju čije glasačko tijelo namjeravaju "oteti" ukazivanjem na pogubnost njihove politike.

Koliko su sporazumom oko Mostara zaista ispunjene sve želje Dragana Čovića, svjedoče činjenice i izjave iz bliske prošlosti.

- Bošnjačka strana smatra da treba napraviti promjene i u upravi grada. Mi smo i za to spremni, ali u tom paketu mora biti riješen i Dom naroda FBiH i izbor članova Predsjedništva, kako bi Hrvate predstavljali legitimni predstavnici, kako to predviđa i Ustav. To je minimum ispod kojeg ne možemo ići – poručio je Čović 21. maja ove godine.

S druge strane, u srijedu je u Mostaru postignut finalni dogovor koji se odnosi isključivo na Mostar, dok su po pitanju Doma naroda FBiH i Predsjedništva BiH tek ustanovljeni od ranije poznati principi koje od BiH zahtijeva i Evropska unija, a to je implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH.

U potpisanim principima se ističe da će kroz izmjene Izbornog zakona BiH biti osiguran legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim nivoima, te osiguralo aktivno i pasivno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji BiH.

VEZANI TEKST - Otkrivamo sadržaj sporazuma koje su potpisali Bakir Izetbegović i Dragan Čović, novi Izborni zakon za šest mjeseci

Ako je obaveza zastupljenosti i političkog predstavljanja građana, a ne samo konstitutivnih naroda, bila želja Dragana Čovića, onda je ta želja zaista ispunjena. Ukoliko je Čović zaista želio da se osigura aktivno i pasivno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji BiH, što je u direktnoj suprotnosti sa ranijim prijedlozima HDZ-a BiH u vezi sa popunjavanjem Doma naroda FBiH u okviru kojih bi bez tih prava, primjera radi, ostali Hrvati iz Sarajeva ili Tuzle, onda je Nikšić u pravu i zaista su ispunjene želje šefa HDZ-a BiH. Suprostavljenost definiranih principa i ranijih stavova HDZ-a BiH ne ide u prilog tim tvrdnjama.

Vratimo se Mostaru. Za HDZBiH je do prije samo nekoliko sedmica bilo neprihvatljivo uvođenje funkcije dogradonačelnika. Ta im je želja formalno zaista ispunjena, s tim što su predsjedniku Gradskog vijeća Grada Mostara, koji ne pripada istom narodu kojem pripada gradonačelnik, date ovlasti koje korespondiraju ovlastima koje bi trebao imati dogradonačelnik, pa su čak i veće od onih koje su Bošnjaci ranije priželjkivali u strahu od dominacije Hrvata.

Niti jedna odluka o trošenju budžetskog novca Grada Mostara neće se moći donijeti bez dva potpisa, što u praksi znači da HDZBiH, bez obzira na broj vijećnika i eventualnu poziciju gradonačelnika, neće moći samostalno donositi odluke. Kojom logičkom vratolomijom je šef SDP-a došao do zaključka da je to pobjeda HDZ-a BiH i "ispunjavanje želja Draganu Čoviću", ostaje misterija.

VEZANI TEKST - SDA i HDZ na korak do rješenja za Mostar: Postignut dogovor koji će onemogućiti dominaciju jednih nad drugima

Naročito je ta teza upitna ukoliko se u obzir uzme činjenica da je ovaj sporazum postignut sa strankom kojoj bilo kakav dogovor ugrožava apsolutnu vlast koju već imaju i neometano je konzumiraju 12 godina, a ovim sporazumom će za sve odluke koje aktuelni gradonačelnik Ljubo Bešlić rješava jednim potpisom biti potrebna saglasnost i predstavnika drugog naroda.

Javni diskurs je u međuvremenu kontaminiran i desecima sličnih izjava i optužbi, lišenih racionalnog uporišta, sa obavezujućom sintagmom o "podjeli Mostara" koja bi, očekuje se, trebala usmjeriti stavove dijela javnosti koji nije dovoljno upoznat sa sadržajem potpisanog sporazuma i njegovih posljedica. Zaista bi bilo uzbudljivo čuti argumentaciju zagovornika teze o "podjeli Mostara" kao posljedici potpisanog sporazuma.

Pitanje koje nameće potpisani sporazum, a koje nema veze sa opozicijom, jesu njegove posljedice na formiranje nove Vlade FBiH. Načelno je dogovoreno da bi se pitanje izmjena Izbornog zakona BiH trebalo riješiti u roku od šest mjeseci od dana potpisivanja sporazuma, a da bi aktivnosti na kreiranju rješenja trebale početi u roku od 30 dana.

U tom bi vremenskom okviru HDZBiH, za početak, trebao predložiti i kandidata za predsjednika FBiH, čime bi započeo proces formiranja nove federalne izvršne vlasti. To će ovisiti o toku pregovora stranaka o kompromisnom rješenju čiji su principi već utvrđeni, a koji u dosadašnjim pokušajima nisu urodili plodom.

S obzirom na to da su postizanje ovog sporazuma "nadgledali" predstavnici Delegacije Evropske unije, ambasadori SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, Ureda visokog predstavnika i Misije OSCE-a u BiH, očekuje se da će jednakim angažmanom međunarodna zajednica biti involvirana i u pronalazak rješenja za izmjene Izbornog zakona, odnosno izmjene Ustava BiH koje su neophodne za provedbu određenih presuda Evropskog suda za ljudska prava.