Realnost je ovo s kojom danas žive brojne bošnjačke porodice - čije su majke, očevi, braća, sestre, rođaci i prijatelji sistemski mučeni i ubijani. A mučili su ih i ubijali komšije Srbi.

- Sa 2. na 3. juni 1992. godine, u Seljanima, općina Rogatica, desio se zločin nad Bošnjacima, među kojim su ubijeni i moji amidžići Sunija i Sejdalija Ćurevac, deda Emin Ćurevac, i tetić Uzeir Ćurevac. Kosti dede Emina i amidžića Sunije smo pronašli, sahranjeni su 2006, ali nikada nismo pronašli Sevdaliju i Uzeira. Oni se još vode kao nestali. Moj otac, dok je bio živ, činio je sve da ih pronađe, ali nije uspio. Srce mu više nije moglo izdržati, umro je u 40-im, a meni ostavio u amanet da nastavim tamo gdje je stao – kaže Emin Ćurevac, koji nosi ime svog rahmetli dede.

Tvrdi da zna ime ubice svojih rođaka, a ima i žive svjedoke koji su spremni svjedočiti. Poslao je molbu Tužilaštvu BiH kako bi opet pokrenuo slučaj jer, ističe, ubica nakon što je u zatvoru odležao za druge ratne zločine, sada slobodno šeta Rogaticom, a čak i obilazi mjesta gdje je počinio ubistva Eminovih rođaka.

- Imamo tačno saznanje da je njih ubio Radislav Ljubinac zvani Pjano, a pomogao mu je Goran Ljubinac. Radislav je odležao u zatvoru 10 godina za ratne zločine, ali nije odgovarao za ubistva u Seljanima, kao ni za članove moje porodice – ističe Emin.

Svjedoci stravičnog zločina iz Seljana ispričali su mu šta se tačno događalo sa 2. na 3. juni 1992. Njihove riječi prenio je na papir, koji je poslao Tužilaštvu. Tu, između ostalog, piše:

- Ispred kuće Hasana Zimića ubijen je Bećir Ramović, a ubica je Goran Ljubinac. Nakon toga, kod kuće Bećira Ramovića zarobljeni su svi Bošnjaci Seljana. Zarobile su ih komšije - Ljubinac (Milo) Rajko, Arbija (Radam) Ranko, Karišik Zoran zvani Caro, Mihajlović (Rada) Rajko, Mihajlović (Boško) Dragan, Vasiljević (Drago) Slavko, Vasiljević (Nikola) Mladen, Čarkić (Momčilo) Pero, Čarkić (Dušan) Stojan, Čarkić (Sekule) Simeun i Ljubinac (Veso) Radislav zvani Pjano.

Od kuće Bećira Ramovića do naše kuće u Seljanima naređeno je djetetu Elvedinu Begiću da svoju bijelu potkošulju stavi na štap i digne visoko, te da on bude na čelu zarobljene kolone prema našoj kući. Pred našom kućom u Seljanima odvajaju žene i djecu koje smještaju na drugi sprat naše kuće, a muškarcima naređuju da se popnu na kamion. Odveli su ih u Dizdarevu njivu u jednu štalu.

{$galerijaFotografija}

Sejdaliju i Uzeira Ćurevca ostavljaju u našoj kući da čuvaju stoku. Cijelu noć Bošnjaci Seljana su bili vezani i mučeni (prilikom ekshumacije, mom dedi su našli žicu). Ujutro oko šest sati Radislav Ljubinac zvani Pjano i Radislav Mihajlović izvode iz štale dvoje po dvoje i strijeljaju ih u Dizdarevoj njivi. Ubili su Amira Begića, Hamzu Heljića, Agu Ramića, Emina Ćurevca, Suniju Ćurevca, Ramiza Mednolučanina, Ćamila Mednolučanina, Omera Halilovića, Hasiba Jašarevića, Aliju Zimića, Saliha Zimića, Šačira Zimića, Hasana Ramovića, Husu Ramovića i Sulejmana Ramovića.

Nakon pokolja Bošnjaka Seljana, vraćaju se do naše kuće i odvode Sejdaliju i Uzejra Ćurevca i dovode ih na lokalitet Dizdareva njiva. Nakon što je Uzeir ugledao da Emin i Sunija kao i ostali mještani Seljana leže pobijeni, počeo je da pomaže i to sa riječima: "Jao, ljudi, pomozite, pobiše sve Ćurevce". Nakon toga Uzeira i Sejdaliju odvode u nepoznatom pravcu i lišavaju ih života, a ni dan-danas se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci. Oni se vode kao nestale osobe – zapisao je Emin.

Očekuje da će pravda biti zadovoljena – da će zločinci odgovarati za ubistva koja su počinili i da će pronaći kosti rođaka kako bi njihove duše konačno našle smiraj.

- Mi smo hiljadu puta poslali zahtjev i molbu Institutu za nestale BiH, da dobijemo bilo kakvu informaciju o mojim rođacima, ali nikad nam nisu dali adekvatan odgovor. Pokušao sam dobiti informaciju preko poznanika Srba u Rogatici jer oni su otkrili i gdje su ostali Bošnjaci iz Seljana ubijeni. Nisu mi htjeli pomoći. Moja borba za istinu neće biti lahka, ali odustati neću dok ih ne pronađem – poručio je Emin.