Farisova borba sa opakom bolešću bubrega trajala je pune 22 godine. Kaže kako je majka, kad je imao četiri godine, primijetila da nešto nije u redu i odvela ga kod ljekara.

Dobro ljudi prikupili novac

- Od tada je počelo moje liječenje, moja borba za život, da bi 2008. biopsijom bubrega ustanovljena dijagnoza - Proliferativno Membranozni Glomerulonephritis. Zdravstveno stanje počelo se pogoršavati 2019, a u januaru 2021. ljekari su me uputili na hemodijalizu. Preselio sam se u Sarajevo, gdje sam radio u Call centru jedne firme, kako bi lakše odlazio na hemodijalize na koje sam išao dvije godine i sedam mjeseci, tri puta sedmično po tri i po sata. Nikad nijednu nisam preskočio - prisjeća se Faris toka svoje bolesti.

Dok je dijaliza trajala Farisov otac Fahir (60) čvrsto je odlučio da svom sinu pomogne tako što će mu donirati bubreg, pa su u junu 2022. njih dvojica krenuli put Istanbula.

Sin i otac u bolnici u Istanbulu nakon transplantacije bubrega

U međuvremenu, kako porodica Saka nije mogla finansirati odlazak i liječenje u Turskoj, jer je Farisov otac stolar, a majka Ševala domaćica, u BiH i inostranstvu pokrenut je apel za pomoć i ubrzo od dobrih ljudi prikupljan je novac za transplantaciju.

No sreća oca i sina kratko je trajala. Pretrage u bolnici u Istanbulu, kojima se donori uobičajno podvrgavaju prije transplantacije, pokazale su da Fahir ima karcinom na lijevom plućnom krilu.

Zaključak turskih ljekara bio je da se transplantacija ne može uraditi dok se ne sanira Fahirov zdravstveni problem.

- Tada prikupljena sredstva, oko 60.000 KM, potrošena su na operaciju oca, njegovo liječenje, dodatne pretrage, kemoterapiju. Imao je tri kemoterapije od jula do oktobra 2022, a poslije toga tri kontrole do juna 2023. kada su nam saopćili da je karcinom ugušen, da se nije povratio i da moj babo može donirati bubreg - govori Faris.

Želi kući, poželio majku

Ponovo je pokrenut apel za prikupljanje novca za Farisovu transplantaciju, pa je od juna do septembra ove godine prikupljeno 50.000 KM.

- Nakon što je novac prikupljen, otac i ja mogli smo ponovo u Istanbul. Opet smo uradili sve potrebne pretrage i ovog puta se pokazalo da otac može biti donor. Transplantacija je uspješno urađena 10. oktobra. To je datum mog drugog rođendana, jer sada mogu da maštam o životu, budućnosti, putovanjima, porodici koju želim imati. I otac je hvala Bogu dobro. Rane nas malo bole, ali to je normalno, proći će - govori nam Faris koji se još uvijek nalazi u Turskoj.

Kaže kako je iz bolnice otpušten 16. oktobra, a da je danas došao na drugu kontrolu.

- Ljekari trenutno prilagođavaju terapiju mom organizmu da ne bi prevelika doza lijekova narušila ostale organe. Šta da vam kažem, presretan sam, a i moj babo... Brojim svaku preskočenu dijalizu jer bubreg radi uredno, a nalazi su se poboljšali za 90 posto. Još je sve svježe, pa se teško krećem, otac bi mogao kući, on je bolje od mene, ali neće da me ostavi. Čekam kada će mi ljekari zakazati treću kontrolu, ako bude za mjesec, želim ići u Bosnu, poželio sam majku, a i otac ća sa mnom - reče nam na kraju razgovora Faris Saka.